Ima nekih albuma koji vas na prvu pogode u glavu, a prije inicijalnog preslušavanja niste ništa očekivali. To se meni dogodilo baš s ovim albumom, jer grupa M.O.R.T. je već nekoliko godina dosta aktivna po pitanju koncerta, a i debut koji je izdan za Slušaj najglasnije, bio je odličan početak. Obzirom da se često po raznim medijima moglo pročitati da sviraju blues rock, na prvu nisam ni želio poslušati još jedan wannabe na dvosmjernici Majke - Partibrejkers. Zato sam ostao ugodno iznenađen jer ovo je ipak poprilično udaljeno od plagijatorskog pristupa. Na naljepnici koja dolazi na kutiji cd-a stoji "novi album psihodeličnog rock benda", ali i tako nešto ovdje treba uzeti s rezervom, jer Mortovci najviše sličnosti imaju s grungeom. Raniji radovi grupa Mudhoney i Soundgarden su oni na koje bih se mogao referirati u usporedbi zvuka. Isto tako, oni su taj zvuk modernizirali, pa sve skupa zvuči sjajno pripasano današnjem vremenu.

U nekoliko pjesama (prije svih, "Anđele čuvaru" i "Buka u glavi") prevladavaju elementi kršćanskog rocka, ali toliko aranžmanski dobro složeno, da i najzagriženijim ateistima to ne bi smetalo. "Nina", kao jedan od potencijalnih hitova, ima pjevni refren koji brzo ulazi u uho. Gore spomenuta psihodelija najviše se ocrtava u laganijim pjesmama, gdje čak prelaze granicu od pet minuta. Bilo bi normalno da koncentracija pri slušanju tada malo opada, no ovdje se zbog kvalitete i raznovrsnosti "igranja" na instrumentima, to ne događa. Po mom sudu za to su najzaslužniji pjevač John i gitarist Zvrk. John, od čijeg tvrđeg sinjskog naglaska se ne može pobjeći, ima iskonsku mantru jednaku onoj kakvom nas je za života šamarao Toma Bebić. U obrnutoj situaciji, kad iz sebe treba ispoljiti punkersku (pjesma "Mel Gibson") sirovost, odmah se transformira u Satana Panonskog. Ali nije on ničija kopija, već samo ima sličnu energiju. Energija krasi i Zvrka, koji u pjesmama često gazi po Wah ili nekakvoj sličnoj pedali. Jedna gitara uspjela je stvoriti punoću i širinu zvuka za kakav su u klasičnim rock obrascima uredno potrebne dvije gitare.



Odjel za žešće ima i nekoliko motiva kojim album ulazi u, za M.O.R.T. netipičnu, glazbenu odrednicu. "Meni se skače" kao da je preslikana iz standardnih country rock motiva Daleke obale i obzirom da je deseta na albumu, unosi osvježenje u zvuk. "Tango" (radio edit) je također prisutna i na njihovom debut albumu, a sam naslov dovoljno govori u koji su glazbeni pravac u ovoj pjesmi zagazili.

Umjesto zaključka napisat ću da je zajednički nazivnik ovog albuma energija. Kod ove je ekipe ima u tolikoj količini da se može izvoziti. Odrastati na sinjskom kamenu i to na pravi način pretočiti u pjesme njima nije nikakav problem. Koketiranje s nekoliko sličnih glazbenih pravaca samo je još jedna kvaliteta više, istovremena zaslužna da se brod ne razbije u valovima monotonije. Meni se svidjela njihova iskrena interpretacija rock and rolla, a ako želite navratiti u Odjel za žešće, vrata su otvorena, slobodno uđite.

Naslovi: 1. Rea, 2. Nina, 3. Anđele čuvaru, 4. Nikotinska kriza, 5. Mak, 6. Kodžo, 7. Problem, 8. Špiljski čov'k, 9. Mel Gibson, 10. Meni se skače, 11. Buka u glavi, 12. Pas, 13. Začaran, 14. Tango - radio edit

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 09/10/2014