Moglo se i pretpostaviti da će mongolski ratnici pridobiti sve simpatije pretovarene Tvornice, a nekima koji su ipak ostali kod kuće da gledaju utakmicu Bayern - Dinamo, neka bude žao, moje saučešće zbog loše odabranog kompromisa 9-2 = 11 igrača na terenu. Nisam niti mogao slutiti na ovakav katastrofalni potop Dinama, ali sam zato dobio više nego sjajan pogodak što sam otišao na ovaj koncert planetarno popularnog folk-metal benda iz Mongolije.

Prje nego što sam ušao u Tvornicu, pred ulazom je bila gomila ljudi, tražila se karta više, ej, nemereš vjerovati odakle svi ti ljudi da znaju uopće za mongolski The Hu. Dan-dva nakon koncerta pričao sam sa svojim poslovnim kolegom o ovome koncertu i sasvim slučajno je taj razgovor čula, kojim slučajem, jedna od njegovih tajnica, pa me zamolila da ako imam slike s koncerta, da joj pošaljem jer je njen sin momentalno u Panami, a kad je saznao da The Hu sviraju u Zagrebu, zamolio ju je da ode na koncert i da mu prepriča kako je bilo. Mama naravno nije otišla jer, sama kaže, nemam pojma kaj je to, daj mi samo neke informacije da si sinčeku javim... Mislim da joj je sin oduševljen s onih nekoliko rečenica koje sam joj rekao. Prvo predgrupa, švedski SOLENCE iz Norrköpinga su bili najavljeni kao metal, no od toga se jako malo osjetilo. Više su electro-rock s 'core' amblemima i zaista pojma nemam kako su uletjeli u ovu shemu. Daleko bolje bi im bila koncertna suradnja s recimo Enter Shikari, Muse, pa i Bring Me The Horizon. Očito jeste da se nikako nisu uklapali s tom elektronikom na pragu disco/ dance senzora i tek jednom gitarom (nemaju basista), a kako sam malo pregledao, ti bokca, imaju 4 albuma i hrpetinu singlova, skoro 30-ak od kojih su prvih desetak iz perioda 2014-2019 obrade Imagine Dragons, Fall Out Boy, Ed Sheerana, Queen, David Guette, Justin Biebera, The Weeknd, pa čak i Britney Spears. Onda možete i pretpostaviti da je riječ o strogo odmjerenom mainstreamu, ajde, bili su zabavni pomalo nalikujući na onaj šašavi cirkus The Bloodhound Gang www.terapija.net/koncert.asp?ID=1625 na ovome istom mjestu prije 18 godina, samo bez onih provokativnih kerefeka. Zanimljivo, počeli su točno u 20 h, a završili za 29 minuta kada se narednih pola sata pripremao stage za veliku svjetsku atrakciju. THE HU su počeli točno u 21 h pokazavši zašto su toliko popularan i cjenjen bend. Strogo profesionalni, naštimani ko najprecizniji sat na tisućinku, ništa nisu prepuštali slučaju jer otkako su u dalekom Ulaanbaataru krenuli s karijerom 2016. zapevši za oko i uho Allena Kovača iz Eleven Seven Music etikete koja im je objavila prvi album "The Gereg" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30071 dosegnuvši impozantan UK no. 21 i USA no. 103 što je bilo po prvi puta da neki izvođač iz Mongolije zatitra na ovako važnim listama prodaje, odigrali su stotine koncerata širom svijeta, čak i s Iron Maiden, a kulminaciju doživjeli na Glastonburry Festu 2023. gdje je snimljen live zapis od nekih sat vremena.

Tako se otprilike i odvijala set lista s naglaskom na taj prvi album, dok im je drugi "Rumble of Thunder" (2022) daleko mršavije prošao (UK indie no. 4, USA rock & metal no. 3) unatoč 3 potencijalna hita "Монгол билээ" ("This is Mongol"), "Xар аянга" ("Black thunder") i "Бие биелгээ" ("Bii Biyelgee"), te naknadno otkrivenom "Шихи Хуту" ("Shihi hutu"). U formaciji glavna četiri člana - Gale, Jaye, Enkhusha i Temke, svirača na mongolskim autohtonim instrumentima morin khuuru (dvožičano gudalo), drombuljama i tovshuuru (trožičana drvena lutnja koju Temka svira, koliko mi se čini na 4 žice poput balalajke s posve drugačijim hvatovima od tamburice ili gitare), na čelo je došao i dugokosi, friški frontmen, dok se ritam sekcija od dva bubnjara poput davno zaboravljenih Adam And The Ants zajedno s basistom i gitaristom uglavnom čitav koncert držala podalje od tog glavnog peterca. Tokom čitavog koncerta Temka je izoštravao dubinu pozadinskih grlenih mantri, nisam mogao vjerovati da tako vitak mladić može imati duboki bas vokal, a u suprotnosti s njime, daleko korpulentniji Enkush, pak ima visoke registre, jest, vrlo čudno. Inače bi se pričinilo obrnuto proporcionalno... U principu, mene ja baš najviše zanimalo to korištenje njihovih originalnih instrumenata s inkorporacijom mongolskog folka u hard-rock i metal, te slobodno mogu izjaviti da sam prilično oduševljen čitavim pristupom režiranim u minimalističke tančine koje, čini se i nisu teške ili nešto pretjerano zahtjevne, ali imaju vrašku draž specifične posebnosti glazbene hipnoze jednostavnih 4/4 ritmova bez neke pretjerane poliritmije ili istočnjačke pentatonike, ali se u nekim trenucima dao osjetiti i takav dašak. Naravno, najveće oduševljenje je izazvao hit "Юу вэ юу вэ юу? (Yuve yuve yu )" koji blueserskim akordima podsjeća na "Personal Jesus" Depeche Mode, te dvije obrade Metallice "Through the never" i na izmamljenom bisu "Sad but true", naravno na mongolskom jeziku koji se piše čirilicom - "Хэзээ ч үгүйгээр дамжуулан" i "Харамсалтай ч үнэн", a moglo se saznati da je primjerice žena na mongolskom 'эмэгтэй' (emegtei), a pjesma 'дуу' (duu). Kako god, ovo je bilo jako lijepo iskustvo vidjeti ovakav originalan iskonski bend male scene Mongolije, ogromne države s približno sličnim brojem stanovnika kao BiH i Hrvatska, a imaju samo šačicu aktivnih bendova i izvođača. Vidjelo se i osjetilo koliku snagu imaju ovi mladi momci spremni osvojiti svijet svojim nadasve zabavnim smislom za fluidnost mongolske tradicije u popularnom, nešto težem žanru koji nije daleko od hard-rocka do tananijih natruha bazičnog heavy metala. Osvojili su srca čitave Tvornice, a kada idući put dođu, morati će imati barem Cibonu, ako ne i mali Dom Sportova jer je gužva bila pretjerana, a uh, kad sam konačno se probio od malog pogona gdje se može zapaliti cigareta do glavnog ulaza, trebalo mi je nekih 10 minuta da dođem do šanka na kome stoji 'ne zadržavajte se za šankom', ili nešto slično, što nisam vidio, zaljepim se za šank sa svojom ljubljenom konačno da odmorimo noge ispijajaući pivo (ona) i minealnu vodu (ja), evo, dođe redar i ljubazno nas ukloni sa šanka na cirka pola metra distance. To nije rock, metal i punk, ponajmanje hardcore, to je elita, a po pokaznome The Hu su i postali vrhunski elitistički bend.

horvi // 20/09/2024