Explode drugi je studijski album garažnog rokenrol sastava TV EYE. Nazvani su po pjesmi Iggy Popa i Stoogesa, čiji se utjecaj na njihov zvuk neupitno čuje. Prvim albumom su se probili na domaćoj sceni te doživjeli sjajne dobre kritike, nominaciju za Rock & Off nagradu za najveći prasak godine te nagradu publike, a potpisali su i ugovor s Croatia Recordsom.

Trenutni sastav benda čine frontmen Miran Kurspahić, poznatiji kao redatelj i glumac, Saša Mitrović na ritam, Tom Šlogar na lead gitari (ujedno i producent albuma, inače profesor glazbene produkcije), Alan Mance na basu te Igor Cecelj na bubnjevima. Također se mogu pohvaliti nastupima sa The Cult-om na Šalati, The Godfathersima u Boogaloo-u te Električnim Orgazmom u Tvornici. Sebe karakteriziraju kao gerijatrijski/dinosaurski sastav s infantilnim glazbenim entuzijazmom, a neki od glavnih utjecaja su im legende klasičnog roka (Chuck Berry, Elvis Presley, Beatlesi, Stonesi, The Who), protopunk i punk (poput Ramonesa), a na ovom se albumu znaju ubaciti i utjecaji drugih žanrova poput bluesa, westerna, funka i surf rocka.

Album započinje pjesmom Friend Zone čvrstim, klasičnim ritmom bubnja te standardnim r'n'r gitarskim i bas rifovima kakvi će se ponavljati većinu albuma. Jedna od najvećih zamjerki koju imam vezana je uz vokale, i to sam primjetila na samom početku pjesme, specifično uz činjenicu da su stihovi pjevani na engleskom te na trenutke poprilično zahtjevni za razaznati. Na jednom od single-ova albuma, Someone to keep (za koji je nedavno izašao i spot) u basu čujemo tipični "oldschool" rokenrol ritam u bas liniji. Ovdje uskaču i impresivni bek vokali Vane Beare. Moram pohvaliti TV EYE na tome što (kao što su i u jednom intervju-u spomenuli) pentatoničkim gitarskim solažama najčešće daju otprilike dva kruga, prije nego što stignu dosaditi slušatelju, što je slučaj i na ovoj stvari. Na trećoj pjesmi Kraken mi je počeo pomalo smetati način na koji je album produciran. Iako je čista produkcija inače pohvalna te mogu primijetiti da je album kvalitetno snimljen, takvo što mi nikako ne paše uz taj "žestoki" i energični zvuk koji se nastoji postići. Pjesma Alone još je jedan singl s albuma, koji je pak izašao prije više od godinu dana, te je prva balada koju ovdje možemo čuti. Kurspahić sam ovo naziva svojom najintimnijom pjesmom dosad. Idućih par pjesama su mi ostale poprilično neupečatljive te su se stopile u zvuk ostatka albuma. Stvari se, doduše, znatno mijenjaju na predzadnjoj pjesmi.



Again me oduševila svojim gitarskim rifom na početku te solom. Jedna stvar je sigurna, Old Mans Song nedvojbeno je najjača stvar te vrhunac albuma. Počinje nježnijim bubnjevima i "western/surf rock" gitarom. Smireniji vokali mi također znatno više odgovaraju. Ovdje su pjesmi vješto dali vremena da se razvije, ostavili mjesta za modulaciju, instrumental i solažu (ovdje opravdano malo dužu) te kulminaciju na kraju. Svakako mi je žao što ovakvih pjesama na albumu nije bilo više i nadam se da će TV EYE, iako nemaju ambicija pretjerano proširiti zvuk različitijim žanrovskim utjecajima, više eksperimentirati unutar svog žanra te nastaviti s pjesmama poput ove. Moram priznati da me osobno album nije pretjerano oduševio, ali to je zasigurno dobrim dijelom do toga što nisam obožavatelj ovog žanra i ne vidim pretjeranu poantu u oživljavanju smjerova koji su povijesti rock glazbe već doprinijeli svoje.

Doduše, mislim da je i sam TV EYE toga svjestan i ne pokušavaju biti ništa drugo. To iznimno cijenim, jer su samouvjereni, čvrsti, tehnički i izvođački nemaju greške, a također i iskonski uživaju u tome što rade. Definitivno ne album koji bih samostalno odabrala pustiti, ali dakako ima i svoje kvalitete te će se sigurno svidjeti strastvenim slušateljima klasičnijeg stila rokenrola.

ocjena albuma [1-10]: 6

jelena // 05/10/2025

PS: Tracklist:
1. Friend Zone
2. Someone To Keep
3. Kraken
4. Alone
5. Rush Hour
6. Explode
7. Enemies
8. On the Run
9. Again
10. Old Mans Song