Friški bend Lorena Župana - Bagera, terapeutima dobrog poznanika iz riječkih bendova Punjena Papiga i Žulj koji su svirali na 18. rođendanu Terapije www.terapija.net/koncert.asp?ID=29775 14. prosinca 2019. u Surogatu, to jest zagrebačkom Attacku je, kao što se i može pretpostaviti žustri i sirovi hc/ punk. Osim toga, svirao je u Castor Fiber, a imao je i, uvjetno rečeno, šesteročlanu supergrupu Bene prije dvije godine sa članovima The Stuff, Sikters, Go Man i Sjekire, ali nije mi poznato da su odsvirali neki koncert u metropoli unatoč tome što im je 2023. istoimeni debi album objavio Dallas Records. A sa spomenutog rođendana u Attacku nisam niti znao da postoje dva kratka snimljena i objavljena živa videa (hvala Jahvo Joža!) koje obavezno pogledajte kao sjećanje na fantastičan tulum uoči korone i pandemije što je došla samo 2-3 mjeseca kasnije.

Žulj na 18. rođendanu Terapije:



Punjena Papiga na 18. rođendanu Terapije:



Ovaj novi bend je praktički vrlo sličan nastavak s nekoliko devijacija: uz hc/ punk osjećaju se i elementi thrash metala u crossover izdanju, a da je produkcija snažnija, moglo bi se govoriti i o D-Beatu, a možda i grindcoreu. Bubnjar Mateo Rožić (Zanoth, Hand of Apollo, Totem) je energija topota bez blastbeatova, basovi Borne Guščića (Krletka) su nekako potisnuti u ritam sekciji, ali su zato Lorenove gitare u prvom planu zajedno sa čak dva frontmena (Ivan Kovač i Karol Raffaelli - M.R.Š., Morska Bolest). Za jednog bih mogao konstatirati da je tipičan punker, a drugi bi mogao vriskati i u heavy bendu, no izgleda da im je sasvim svejedno po kojim se žanrovima kreće njihov opus. Svi se očito vole dobro cinično zajebavati od ove naše nakaradne egzistencijalne, društvene, političke i državne stvarnosti uputivši kroz kratke i britke pjesme na ovome albumu što iznosi samo 17 minuta jednostavna mišljenja i uobičajene eksplicitne citate i psovke, one koje svakodnevno koristimo u općim razgovorima.



Bez ikakvog pametovanja i filozofiranja, poput Wattija i The Exploited kreće "Tišina" s agresivnim hardcore napadom na bezdušni kaos u kome se ne traži mir, nego tišina, traži se puška i meta jer 'svi su jebene prodane budale, prljave duše'. U ove samo dvije minute je rečena suština, a tko je ne razumije, odmah može nastaviti sa štovanjem svojih idola počevši od Thompsona 'ponekad se osjećam kao da smo štakori, iako znam da su oni normalniji'. Još kraća "Puši kurac, jedi govna" u tipično odvaljenom hc/ punk maniru, lumpenproleterski, direktno se i himnično obračunava bez ijedne dlake na jeziku s kojekakvim pametnjakovićima, dušebrižnicima, domoljubima, a i mnogim licemjerima koji nemaju milosti, a kamoli empatije za žicare i beskućnike ispred dućana 'dekam pivo ispred radnje/ čekam da mi srce stane'. Ovo sigurno nije himna za punkere i šminkere koji se nikad ne bi stavili u poziciju da prose prolaznike, takvi bi radije napravili neku pljačku ili kriminal sa zlobnim završetkom. A moram primjetiti, ovdje uz The Exploited ima elemenata i Napalm Death, onog provjereno inteligentnog crnog humora Barneya.

Čitav album:



S neočekivano laganijim, gotovo sludge uvodom "Nema ništa" kreće se u klasičan thrash-punk s isto tako kompleksnim aranžmanom mada pjesma iznosi tek samo nepune 2 i pol minute, te što je još jedna zanimljiva činjenica, svi njihovi tekstovi su kratki i jezgroviti, a bome i vrlo razumljivo odvrištani, a ako netko ponešto ne razumije od stihova, ima i bandcamp stranica s objavljenim tekstovima svake pjesme. Punk-rock "Slabo slušam" katarzično s aspekta starih angažiranih punkera degustira 'meni se više ništa ne da/ ko god hoće da me gleda.../ slabo slušam što mi se kaže, čujem samo što mi je draže/... gledajte kako me boli dupe za sve vaše priče glupe', pojašnjava inerciju inteligentnog i razočaranog čovjeka u Hrvatsku budućnost s ovakvom korumpiranom vladom, možda uputivši i sofisticirani pamflet Plenkoviću, ne bih se čudio da je ovo poklon za njegov lopovski mandat koji traje i traje jer je dični HDZ religija za poltrone, njihove ministrante i ovce što vjerno prate čobana i psa, crnog kudravog hrvatskog ovčara kome je već u softweru uključen sav potreban diskurz raspoznavanja zlog neprijatelja na vjerno stado. "Djeca s gas maskama" mi baš nije razumljiva u dosadašnjem, odličnom lirskom kontekstu i tu imam primjedbi na pretjerani futurizam, izuzev ako stihovi ne govore o Hiroshimi i Nagasakiju, ali ne bih rekao da su Mitraljez otišli toliko duboko, no zato je "Mitraljez" pjesma koja govori o bendu i njegovom stavu. Kroz samo minutu i pol dostatno urnebesne himne obećavaju 'ćut će te za nas, mi smo mitraljez, ratatatatata, pucamo i deremo, rokamo i jebemo, pala je bomba, gorit će grad'. A kad se sjetim da je vrlo sličan scenarij drugog, meni fantastičnog new-wave/ post-punk albuma splitskog benda Metak, albuma "Ratatatatija" (1981) pokojni Darko Glavan opisao sasvim prosječnim i bezazlenim jer se baš i nije razumio u ništa drugo osim hippy i psycho mladost, a punk i garažu je prezirao, uviđam da se prošlost stubokom mijenja i mora se mijenjati. Ovo je 21. stoljeće. Kad se gomila prežderano sit(n)ih i zlobnih duša nađe na skupu rasprave o hrvatskom punku i hc sceni, uvijek zaobilaze one najvažnije, čak se niti ne sjete da su Prljavo Kazilište bili naš prvi hrvatski punk bend koji je nažalost otišao u seljački Thompson mainstream. Ne kažem da bi Mitraljez mogao postati nešto takvo, za sada, iskren je i živi u ilegali, a s ovakvim materijalom baš i nije 'ne varaj me s golubom u rukama' (glavni riff je "Pozdravi je pozdravi" od MIroslava Ilića) i 'u njenu sobu uđem tiho' (U2 - "With or without you"). Početak je odličan. Samo se treba nadati da Mitraljez ima još municije u redeniku.

Naslovi: 1.Tišina, 2.Puši kurac, jedi govna, 3.Nema ništa, 4.Slabo slušam, 5.Djeca s gas maskama, 6.Mitraljez, 7.Više volim popit..., 8.Smrt pedofilima, 9.Petar Punk (Punjena Papiga cover)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/07/2025