Drugi dio trilogije "Prokletije" stigao je tri godine nakon prvog dijela, a samim slušanjem odmah je uočljiva razlika u zvuku, jer je ovdje Vedran osim samog sebe, doveo još dvojicu koja mu pomažu u formiranju Nemečekovog jedinstvenog zvuka - zvuka električne tamburice unutar rock okvira. Leo Beslać i Borna Maksan dodali su sve ono što je nedostajalo prvome albumu da bude savršen, pa se bojim što mogu očekivati od zadnjeg dijela trilogije. Ubačeni su sintovi, živi bubanj i puno drugih zvukova, koji su napunili prostor "Prokletija II". To je uočio i žiri "nagrade Milan Mladenović" koju dodjeljuje Zadužbina Milana Mladenovića za najbolju pjesmu u regiji, pa su u ovogodišnjem izboru gdje je sudjelovalo 318 pjesama iz cijele XU, Nemeček osvojili tu nagradu za pjesmu Mirila. Zasluženo u svakom slučaju.
Teme na ovome albumu su mračne i crne, a Mirila je najbolji primjer. Uz ratne motive - noć, rovovi, krv, puške - tamburica u suradnji sa zvukom sintova, nevjerojatno su vjerno dočarale apokaliptičnu ratnu atmosferu. Prije toga, Olovni, devetominutna akustična psihodelija na najbolji mogući način spaja tradicionalno i moderno.
Kao i kod prvoga dijela, i ovdje su između pjesama s textom ubacili instrumentalne ambijentalne "prokletije", kako bi svaki slušatelj mogao doći do daha i pripremiti se za nastavak ove bučne i drugačije avanture. Album zatvara još jedan instrumental Mirëdita, koji ostavlja otvorena usta i želju da se treći dio što prije pojavi u mojim zvučnicima.
Iako je promocija samog albuma, već održana u punoj Močvari, momci za kraj godine pripremaju novi sonični udar u Pauku, u sklopu studentskog doma na Savi, pa budite tamo, jer po svemu sudeći biti će to jedan od koncerata godine.