Teško je to uopće zamisliti. Kate Pierson, članica The B-52's danas ima 76 godina, a i dalje je ostala ista, vrckasta, divlja namiguša koja se osim s matičnim bendom proslavila i u onoj suradnji s Iggy Popom "Candy" (1990), a potom i R.E.M. hitu "Shinny happy people" (1991) pritom i zasjenivši samu ulogu simpatičnih bombardera iz Athensa. The B-52's su za mnoge ostali prazan, nedorečen i šuplji new-wave/ post-punk bend, no njihova je ideologija uvijek bila na naglašenoj zabavi koja je imala i nesretnih pobačaja, primjerice overdose gitarista Ricky Wilsona u 32. godini kada je bend trebao ostvariti i najjači komercijalni rezultat. Njegova sestra Cindy, također članica benda je 2023. objavila onaj malo zapažen, ali nimalo loš album "Realms" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32574 i sad slijedi logična rasprava - koliko se ovaj album razlikuje ili dotiče istosmjernih postulata... Ja bih rekao da i nema nekih prevelikih razlika: obje su osim neuhvatljivih vokala koje je jako teško skinuti i otpjevati redovito težile tome da u ama baš svakoj pjesmi uživaju sa željom da nešto pozitivno iznesu u teškim vremenima i još težim emotivnim trenucima, te su osim toga i svirački dovoljno iskusne da ne skrenu mimo zacrtanog plana. Ovdje Kate ima mnogo pozitivnih slogana o životu, plesnim zabavama i američkom undergroundu ispričanim kroz duboka osobna iskustva braka s umjetnicom i dizajnericom Monicom Coleman isprepletenih društvenim komentarima. Ako niste znali, 2015. se izjasnila kao biseksualka, a još davno je Iggy Pop pokušavao da je 'zbari', no od toga nije bilo ništa osim u pričama.



Energija albuma je uistinu privlačna, zadojena u stare sheme new-wavea/ new-romanticsa s dozom disco tempova i povremenih synth-pop relacija: otvarajuća "Evil love" na pop način revalorizira Amy Winehouse, "Take me back to the party" donosi stari funk disco štimung Donne Summer u kojeg bi se svaka tinejdžerica mogla zaljubiti od prve (otprilike na razini "Bad girls"), a jedan od singlova "Every day is a halloween" je očito izvučen iz pop dana new-wavea s najjednostavnijim shemama relacije Roxy Music - Joy Division, osjeća se i utjecaj Blondie. Neke pjesme su intenzivno moderne poput post-punk brzače "The beauty of all" koja ima smirenu d'n'b energiju, neke su polu-samplirani reggae ugodnog raspoloženja ("Pilow queen"), ali u svakoj pjesmi se točno osjeti nestašan duh matičnog, previše potcjenjenog benda koji nikad nije postao toliko uvažen poput Talking Heads.



Jbga, "Wings" je pravi synth-pop nadomak The Human League i Yazoo, ajde, dobro i prvog albuma Depeche Mode, te mnogih plagijata uključujući i La Roux www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=6846 koje je naš nekadašnji nespretni recenzent Kris proglasio 'ipak malo boljim od većine spomenutih', a u igri su još bili i Pet Shop Boys i Eurythmics, te Prince (ovo teško zaboravljam), a naslovna "Radios & rainbows" u post-punk pop formatu se odnosi na zadnuju eru The Police i prvih The Bangles, onako kako jednom reče Belinda Carlisle iz još jednog davno zaboravljenog, slavnog ženskog benda The Go-Go's 'mi smo imale no.1 u USA i sasvim slučajno svirale s The Police, nakon koncerta nam je došao Sting s bocom šampanjca i čestitao nam, a njegov bend je bio no. 3, danas to više nitko ne bi napravio, koji gospodin od velike zvijezde'. Da, danas je teško prihvatiti položaj manjeg od sebe vjerujući smiješnom i bespotrebnom napretku u hijerarhiji, a pogotovo dati do znanja nekome tko je bolji: vuče zavist i netrpeljivost, a sumnjam da će ovaj album bez obzira na komercijalni efekt kod Kate uzročiti bilo kakav kardiološki proces.





Album napravljen s dušom i srcem u plesnom, uglavnom dance-rocku s ponešto patetičnog hipsterskog stila ("Higher place", nalik na Radiohead i Notwist), vrlo nježnog disco funka ("Dream on" na razini Chick s daškom Duran Duran), gitarističkih new-wave komada "Always till now" kao da je izašao iz popa Buzzcocks i prvih Talking Heads, soul-funka plesne "Living in a monet" ili završnog komada, vokalno dosta raštelanog "Give me your heart to science" u minimalističkoj varijanti balade.

Kad slušate ovaj album, niti na pamet vam ne pada da je to napravila stara baba od 76 godina. To ne može niti Zdenka Kovačićek koliko god je hvalili. To je stil kako će Duran Duran i dalje zvučati za narednih, najmanje 20-ak godina, ako prežive. Impresivno.

Naslovi: 1.Evil love, 2.Take me back to the party, 3.Every day is halloween, 4.The beuty of it all, 5.Pillow queen, 6.Wings, 7.Radios & Rainbows, 8.Higher place, 9.Dream on, 10.Always till now, 11.Living in a monet, 12.Give your heart to science

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/09/2024