Bombarderi iz Athensa, nekadašnji sugrađani R.E.M.-ovaca uvijek su bili prije svega zabavan i neangažirani dance-rock sastav. Vratili su se u punom svjetlu i napravili 11 plesnih petardi.

Nakon punih 16 godina ova zabavna skupina opet je objavila album. Kako god da se široj publici posve izgubilo sjećanje na njih, oni su konstantno bili prisutni na sceni sporadično radeći neke manje primjećene projekte. 1998. objavili su kompilaciju "Time Capsule: Songs For A Future Generation", 1999. su za potrebe animirane TV serije The Simpsons obradili veliki hit "Love shack" kao parodiju "Glove slap", 2000. su održali mini turneju s ponovno okupljenim nekadašnjim veselim djevojčicama The Go-Go's, potom su snimili još dvije skladbe "The choosen one" (za film "Pokemon 2000: The Power Of One") i "Orange you glad it's summer", te su objavili još jednu kompilaciju "Nude On The Moon: The B-52's Anthology" (2002). Također su bili pozvani da otvore turneju Cher (2004.) i The Rolling Stones (2006.), te su u remiksiranim varijantama izdali tri EP-ija "Whammy!" (2005.), "Mesopotamia" (2006.), "Wild Planet" (2007).

Sam nastanak albuma startao je još 1998. kada su se povremeno okupljali i održavali koncerte, no kako su bili vječito raštrkani i životom odvojeni u sasvim drugim područijima USA, kompozicije su radili kontaktirajući Internetom. Kada je sredinom 2007. sav materijal konačno bio završen, pozvan je producent Steve Osborne koji je radio s New Order na hit albumu "Get Ready" (2001.) i album je uobličen u finu varijantu plesnog rocka s laganijim elektronskim šlihom. Objavljen je 25.III 2008. i odmah dospio na USA no.11 naprodavanijih albuma što je njihov jedan od dva najbolje plasirana albuma u karijeri.

Čitav album je plesan i ritmičan, pun stapanja nekadašnjih ostavština new wavea i dance rocka ("Hot corner", "Ultraviolet", "Too much too think about") sa elektronskim pozivima na ples ("Juliet of spirits", "Eyes wide open", "Love in the year 3000", "Dancing now"), a ima i iznenađenja poput uvodnog "Pump" ili završnog broja "Keep this party going" koji se vraća u njihovo najranije razdoblje s konca '70-tih kada su uz punkoidne kompozicije kombinirali i gitarske surf dionice. Kao prvi singl objavljen je naslovni "Funplex" koji je vrlo dobro prošao na top-listama zahvaljujući ravnomjernom odnosu new-wave nabijenih gitara i plesnog pop-rocka, te uvijek neuhvatljivih zvrkastih vokala.
Albumom su se ponovno pokazali u pravom zabavnom svjetlu kao da diskografske pauze od 16 godina uopće nije bilo i potpuno su zasjenili sve svoje dance-rock imitatore novijeg razdoblja koji su na zabavan, plesan ili popističan indie-pop način ponešto uzeli od njih.
Zabavan, suvremen i neopterećeni plesan album kakvih u današnje vrijeme osjetno manjka spram svih pesimističkih izvođača koji skoro pa da ne umiru u svojoj patetičnoj drone izvedbi.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/06/2008