Sad kad su se strasti malo smirile, evo moj pregled i rezime ovog debi albuma zagrebačkog benda koji je unazad godinu-dvije digao podosta prašine. Upoznati ste, nadam se, da je ovo moćan i energičan post-punk kojeg na ovim stranicama nahvališe Ujak Stanley www.terapija.net/koncert.asp?ID=33147, otprilike frcav stil onakav kakav i treba biti što se mene tiče, starog originalnog post-punk fana još s konca 70-ih godina prošlog stoljeća. Najbolji dio ovog, nešto manje od pola sata dugačkog debija su tekstovi s naglaskom na otuđenje proizašlo iz pandemijskog razdoblja, elem, totalno su aktualni, ponegdje blago sofisticirani, ali u principu direktni i prilično razumljivi u artističkom punk smislu koji puta oštro napadajući vladajuću elitu ("Kvadrat ludila"), konspiracije mračnih planova (prvi singl "Pogled u prazno"), medijske manipulacije ('na vijestima prenose užas/ lažni svjedok, nema traga/ umjetniku novo djelo rana platno oslikava', "Oštrica"), te rasijavajući darkerske slutnje o armagedonu bez utjehe u kojoj se otkrivaju ljudske slabosti, bezosjećanja i jeftini motivi 'betonskih tamnica'. U tom aspektu, album zaslužuje najveću moguću ocjenu - pogodio je suštinu 'omča je spremna', kako kaže završna pjesma "Aveti sreće".





'Dignite čaše
Svi u zdravlje
Pohlepne utrobe
Žderu sve pred sobom

Dignite čaše
Za naše uspjehe
Masna lica
Trljaju ruke

Mi vas gledamo
Kroz pukotine
Mi vas promatramo
Iza zidova!

Počinje slavlje
Visoke ograde
Radujte se za
Pobjede pred njima

Počinje slavlje
Vrijedno divljenja
Imamo sve
Ali želimo još više'

Premda baš i nisam najsigurniji da li je auditorij, pa i ponešto pozitivne kritike do sada pravilno ukapiralo album, uostalom doživljaj i ukus su subjektivne procjene, ovdje je jedan adekvatno teški 'fejk' - pomanjkanje glazbene originalnosti. Post-punk je od prvog albuma Public Image Ltd., preko Ultravox s John Foxxom, prva dva albuma Japan, The Pop Group, Joy Division, Gang Of Four, Talking Heads, Killing Joke, Bauhaus, Echo & The Bunnymen, Siouxsie & The Banshees, pa Adam & The Ants, Bow Wow Wow, Psychodelic Furs, The Membranes, naposljetku i ex-Yu bendova poput Azre, Boe, Šarlo Akrobate, Haustora, Filma, La Fortunjeros, EKV, sve do planetarno popularnih Simple Minds, U2, The Cure..., elem, post-punk je imao avangardni, ekspresivni i inovantan pristup: svima je zajedničko bilo Bowie/ Roxy Music dadaističko pravilo 'ono što je već urađeno ne treba ponavljati'. Odnosno, svi navedeni, a i još mnogo post-punk izvođača se strogo držalo vlastite originalnosti s neprekidnim eksperimentima u istraživanjima, poriva kojeg, na žalost Koridor nema.

Full album:



Sve pjesme su napravljene u istom klišeju poput prepisane školske zadaćnice (ne, nije nikakav napad na specijalnu ili onu školu za djecu s posebnim potrebama kao što to bješe na jednom od najboljih i najoriginalnijih ex-Yu albuma Šarlo Akrobate "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=318), te nije stvar u satiri, komediji, metafori i alegoriji, ovdje je riječ o šablonskom shvaćanju velike komercijalne scene proturene kroz samo jedan, najbanalniji obrazac melodične bas gitare koja je ustvari i najslabiji dio kojeg osobno ne podržavam, te kompozitorskog kalupa koji izbjegava osnovnicu post-punka: eksperiment, pokušavajući uhvatiti samo ciljani zicer, što je zadatak vrsnog centarfora kojeg baš briga za obranu i vezni red.

Ovdje se od prve do zadnje minute besprijekorno šiba hipnotički post-punk gothic vrlo brzih ritmova, vokal isporučuje jedan te isti način interpretacije nalik na Prlju s prvog Let 3 albuma, ajde, progledavam kroz prste otuđenju s pogledom u prazno, kažem tekstovi su odlični i vokalna interpretacija, ali mjuza je klišejski šepava, kao post-punk zadnjih obećanja Magazine 1979. ili, morate se sjećati, velikog Simple Minds hita "Promised you a miracle" sasvim drugačije akcije koju Koridor nema i ne zovem je. Svi ti izvorni post-punk izvođači imali su različitosti i devijacije bježeći od svojih uzora i poređenja jednih s drugima, naposljetku, imali su i laganih, ambijentalnih, ekspresivnih, psihodeličnih i eksperimentalnih pjesama. Problem Koridor materijala je neoriginalan kompozitorski stereotip bez ikakve autentičnosti. Čuo si jednu pjesmu - čuo si sve.

Naslovi: 1.Svitanje, 2.Kenotaf, 3.Kvadrat ludila, 4.Pogled u prazno, 5.Sekvence straha, 6.Kroz pukotine, 7.Oštrica, 8.Ruševine, 9.Aveti sreće

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 30/08/2024