Kako je krenulo, mislio sam da će ovi sjajni Tunižani realizirati svake godine album, ali evo, prošle su skoro 3 godine od njihovog prethodnog, trećeg albuma www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30926. Nove pjesme su radili sponatno, mic po mic poprilično dugo, a koliko mi se čini, prva je bila "Menish Msemah" (مانيش مسامح) koncem 2022., a elegično bijesno govori o srušenom snu dostojanstvenog životu u domovini kroz hvalospjev samosažaljenja i prokletstvu nasilnika: 'Ne opraštam ni prošlost ni sadašnjost, ne opraštam pravo potlaćenih za zlo Tunisa i sve što si ukrao Menish Msemah مانيش مسامح/ onima koji su urezali riječ 'otuđenje' na mom čelu i prekrili moje sunce svim ovim oblacima.../ došao sam čestitati svima onima koji su silovali snove u mojoj noći i noći prokletog naraštaja/ Čestitam što ste nam uzeli zemlju, naše tlo koje ste zagadili za suze naših mladih, raspršio si svuda po zemaljskoj kugli...'

Jasno, ovaj bend je dostojan svakog respekta jer kritički poseže u esenciju hardcore/ punk-metal suštine s izuzetno angažiranim stavom uglavnom koristeći vlastiti materinji jezik (arapski tunižanski) koji mi djeluje fantastično kad sve te role pjeva alfa i omega Hamma (gitara, vokali) koji je uz to i kompozitor za vraški spetljane orkestracijske dijelove tokom ovog ponovno odličnog albuma na kome tek tu i tamo zapjeva poneke stihove na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, a sve u opravdanom kontekstu. Prva "Salih" je jedina kompletno na engleskom, ali vraški spetljana gitarskim isprekidanim riffovima u srazu s nevjerojatnom tehnical world-music strukturom ispunjenom mnogobrojnim udaraljkama, duhačkim frekvencijama i svakako, nu-metal/ metalcore nabojem na folk način kojime daju do znanja da oni nisu 'orijentalni metal' kako su ih neki tukci nazvali jer Tunis je dio Magreba, a ne Bliskog Istoka, te su osim toga manje-više berberski, a ne arapski narod premda se uglavnom služe arapskim jezikom. Kako god, ovo je fantastičan uvod za sve motherfuckere s erekcijom što traže trbušne plesačice, jeftini bazar, fantazmagorične jeftine tetovaže i sličan dekor, ha-ha-ha!



Ima u prilog ovome i jedna podulja disertacija benda na stranici: www.znousland.net/we-are-not-oriental-metal-do-not-exotify-us/, pa ako ste voljni, pročitajte uz moju preporuku, sve će vam biti jasno da Tunis, Maroko, Alžir i Bliski Istok 'Orijent' nije isto (biti će vrlo skoro tekst o toj temi). Isto kao što Balkan nije recimo Madžarska, mada Grčka odavno želi da se izuzme iz geografskog pojmovnika, ali kako, pobogu? Ili Danska iz Skandinavije... Ovdje je riječ o eurocentrizmu i miješanju geografskih trivijalnosti. Naredna "Rameem (ruins)" počinje gitarskim disonantama u dramatičan black/death s mnoštvo atmosferičnih detalja kroz ponovno originalan izraz u drugom dijelu aranžmana nakićen gudačkim folk orkestracijama ponirući u ep o uskrsnuću i povratku iz ponora depresije i psihičkih previranja izazvanih opasnom i beznadnom stvarnošću. "Nahki Maa El-Hoot (slow decay)" je opet vrlo plesni nu-metal s odličnim stiovima 'Tko je vidio pticu koja je migrirala k nama i više je ne posjećuje?', ma ovdje ima i post-hardcore elana 21. stoljeća, onako kako i treba biti. U svakom slučaju, još jedan od hitova s posvetom 'اليوم اخر حلقة في مسلسل قابس اتشرنوبيل' iliti 'Danas je zadnja epizoda u seriji Gabes Chernobyl'.



"Sakret El-Mout (sweet agony)" je posebna priča plesne neo-folk pjesme, akustične i iznenađujuće na ovakvom albumu, a premda ne živim u Tunisu, nego u jednoj vrlo sličnoj zemlji gdje se dešavaju ista sranja, ne mogu ostati ravnodušan na socijalna, društvena i politička zbivanja. U principu, kak' se kaže 'boli me kurac' za susjeda, bitno da je meni dobro', ovaj bend ustvari vapi za pomoć u svojoj državi odličnom lirikom, u ovome slućaju akustične pjesme na nivou najboljeg Bob Dylana, premda sumnjam da ga kao Židova koji je odavno prešao na kršćanstvo vole u Tunisu i da je poput ex-Yu uspio prodati oko najmanje nekoliko milijuna, uglavnom bezveznih ploča u 70-im i 80-im, ali jeste.



U principu, ovo je fantastičan album s adekvatno složenim angažiranim socio-političkim tekstovima, još boljim nego li na prethodnom radu, a samo 27 minuta neka ne zabrine, Znous imaju svu potrebnu magiju da vas uvuku u odličnu glazbu, svoj stil i Tunis. Originalni su i jedinstveni, treba ih dovesti na velike europske i svjetske festivale. Tamo im je i mjesto.

Naslovi: 1.Salih, 2.Menish Msemah (I shall not forgive), 3.Rameem (ruins), 4.Nahki Maa El-Hoot (slow decay), 5.Sakret El-Mout (sweet agony), 6. 7 Shaltaat (7 cuts) w/ Lobna Noomen, 8.Leklem Lemrassa (Jil Jilala cover)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 29/06/2024