Sastavljeni od nekoliko bivših i sadašnjih članova nekih dobro nam znanih bendova poput Ivje, Vigred, Noctiferia www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30693, Sinbolic, Vigilance, Condemnation Cristi, Morost www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30505, Black Dynamite…ovaj četverac iz Ljubljane je u skoro 20 godina postojanja došao do sedmog albuma. Već sam pogled na navedene bendove daje do znanja da je ovdje riječ o black metalu s predznakom atmospheric, a to u biti dobrano pokazuje ovih skoro 50 minuta albuma. Očekivalo bi se da su to neki dungeon synth i sporogoreći fitilji, međutim, ovdje ima podosta žestoke blejkerije i što je vitalno upečatljivo, skoro sve pjesme gitarist i klavijaturist Artur Felicijan (ex-Noctiferia) vrišti na slovenskom jeziku čime na najbolji mogući način vrši iskorak od dosadašnjeg opusa kada je po albumu imao tek jednu-dvije pjesme na slovenskom dok su sve ostale bile na engleskom. Meni se takav pristup dopada, a u ovome slučaju jako dobro stoji s obzirom na tužnu, mučnu i manje-više žalopojkama nadahnutu liriku što često doseže kumulacijske eksplozije mitova i epskih razmjera kao da su nadahnuti tragedijom života i općenitim epicentrom 'svjetske boli'. Pjesme su monumentalno grandiozne počevši od opakog uvodnika "Bog sramote" nakićenog blastbeatovima i odličnim tehničkim progresijama u energičnim kalorijama s nekoliko breakova kojima pokazuju kompleksan aranžman svake skladbe da se jednostavno ne može pretpostaviti kuda će tok otići. Imaju dramaturšku fikciju poput opscenog horror filma, a Arturov vokal je u grubim disonantama. Jedan dio ove teme ima vrlo lijep ambijentalan ugođaj, taman prije silovitog završnog krešenda otpjevanog čak i na francuskom, da bi finiš okončali stihovi 'V gmajni pogube te odnašam kot plaz, s prstjo v ustih odkrivaš svoj jaz. Jočeš, trguješ, iz obupa zahtevaš svoj čas. I z g u b l j e n'. Fantastičan početak! Naredna "Jutru" je još bolja sa psihodeličnim izbojcima, kombinacijama laganih i urnebesnih tempova, odjecima klavirske melodije i starih black vedeta kada se žanr raslojavao tijekom 90-ih godina 20. stoljeća, a ovdje se može primjetiti i blackgaze elementarnost. Koliko mi se čini, postoje dvije varijante ovog albuma s drugačijim rasporedom pjesama: na njihovoj bandcamp stranici je jedan, a ako ga skidate s getmetal.club, tamo se dobije drugi, pa je totalno razdrmana "Saturnalian rites" druga po redu, a inače prva od ukupno 3 na engleskom jeziku. Mračna drama s elementima post-blacka, dubokim driverskim synthom u pozadini hvali i moli za spas bolesnih, posrnulih, slomljenih srdaca i ima himničan naboj kompleksnog prosvjetljenja 'pijte nektar bogova uz poslušno štovanje'. Baladična "Zástor" (ne kužim baš ovaj apostrof 'á') ima privlačnu doom/ stoner/ sludge, svakako blues melodiju laganog tempa pripovjedajući storiju o norcu koji pliva preko mora koje nije modro, nego crveno kraljevstvo Bakusa, 'Naj srce ne prestane si utirati poti/ skozi angelske blodnjake/ Naj napolne kri ti usta in oči!', a u tekstu ima i stih bez tog apostrofa - 'Kot zastor prek poloble v valovih se igra/ Pluj varuh vinifere, naj te vodi Venera'. A što mi je posebno interesantno s obzirom da znam slovenski, Arturovo 'v' je svaki put 'u', baš kao u hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili bosanskom, ali kako god, ovo je jedna od najboljih pjesama albuma, sasvim sigurno evergreen teškog hard-rock/ grunge tempa a'la Soundgarden "Slaves and bulldozers' samo s puno dosjetljivih dodataka kao primjerice totalno usporavanje u finišu prema doom/ drone tempu.



Još laganija "Vorteks strupa" je ustvari ljubavna erotika makabričnog ugođaja gdje je 'gorivo življenja ogenj in kri' uz mnogo slobodnih gitarskih igrica 'umij se v vodnjaku čustev, solz in laži', a jedna je od najkraćih uz čak i slobodan gitarski legato niskog štima opet u post-blackgaze ugođaju za voditi ljubav, dakako pravih blejkera, a ne onih glumatajućih spodoba koje za seks koriste r'n'b i pop glazbu. Iznenađenje je akustičan gitarski legato ambijentalne "Dresden (präludium)" sa spoken-wordom na njemačkom jeziku od samo 1 minute i 15 sekundi što ulaze u grandioznu "Seolfor Threnodie" od punih 9 minuta, ali bio bih čista pederčina da kažem kako mi je jasna ova pjesma. Govori o Silvermoonu i Labinom krevetu, zašivenim očima, rezanju jezika zahrđalim nožem... opscenim prikazima kao iz nekog sjajnog horror filma (naravno, obožavam horrore, posebno psihološke), a ovdje je bend dao maksimalan progressivni black u tančine. Zadnje iznenađenje je vodeći singl "Vinifera" na koncu albuma od 5 i pol minuta maksimalne buke o bogu Dionizu kome su između ostalog posvetili dvije grčke riječi 'Χαίρε! Ελευθέριος' (živjeli!/ liberalnost) aludirajući na nepravdu današnje demokracije koja je zakon u neredu s kozmičkim ogrtačem preko ramena, a postoji Bog rijeke kojom teče vino. Ovi Slovenci su ponosi sa svojim rogovima Æthira, mrljama krvi na zubima i koliko mi se čini (po priloženoj slici), nisu poput mnogih black/ death uvjerenika i sljedbenika da ne piju vino, ne konzumiraju alkohol, ne puše, ne jedu meso, nego su straight i vole Dionizove 'zemaljske bajalice'.

Jako dobar black album z dežele, svakako preporuka svima željinima malo drugačijeg žanrovskog opredijeljenja jer ima totalno izgrađen, vrlo duhovit poetski koncept u mraku i crnilu s optimističnim scenarijem crne komedije, ali to je stav, te kao takav treba i da bude.

Naslovi: 1.Bog sramote, 2.Saturnalian rites, 3.Zástor, 4.Jutru, 5.Vorteks strupa, 6.Dresden (präludium), 7.Seolfor Threnodie, 8.Vinifera

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 28/06/2024