Mnogoljudni bend sa Šolte radi punom snagom. Jedva da smo uspjeli sažeti sva ona duhovita 'ribanja i ribarska prigovaranja' s debija "Disco Cuba" (2012, Aquarius/ Spona), a oni su već izbacili i novi album. I kako stvari stoje, po širokoj set-listi na koncertima, treći se već priprema jer imaju mnogo pjesama. To svakako jest glavna vrlina benda - usviravaju pjesme godinama pred publikom, pa već i prije nego što ih službeno realiziraju umiju procijeniti njihov feedback kod auditorija koji im može biti jako dobar ortak u sastavljanju 'koncepta' i dorađivanju sitnica. Samo jezgro postave čine Siniša Gabarin (vokal, bas) i Stipe Jakovčević (klavijature, harmonika) koji su autori kompletnog materijala, a 'pratnju' im čine Andrej Burica (gitara), Luka Domaćina (bubnjevi) i Jure Grgantov (truba). Imaju i proširenu sekciju od 4 puhača, pa im je na nedavnom nastupu u KSET-u 19.X 2013. pozornica bila pretijesna (u sklopu Velike Rock Eksplozije #6).

Veseljaci su skloni bevandi ('puni su priča kako su se zbog nevoje uvatili pića'), preporučuju ovaj album slušati u pripitom ili pijanom stanju, ali daleko od toga da im je glazba nekakav raštelani cugerski session. To su sve fino osmišljene komercijalne pjesme sa ska/ reggae ritmovima i mnoštvom različitih transžanrovskih dosjetki u kojima se pronađe punka, new-wavea, funka, tex-mexa, jazza, obaveznog mediteranskog senzibiliteta s ponekim šlageraškim ubodom i akustičnih pjesama s miomirisom zavičajnog folka. Pronađe se tu natruha Haustora, Daleke obale, Kopita, Šo!Mazgoona, Vještica, štale Gustafa... Kroz liriku nižu uglavnom dvije - tri osnovne preokupacije - jubavne jade ponesene lipim šinjorinama, pijančevanje s ponekim razmatranjem društvene situacije i težačke ribarske teme. Šoldi nima, zimi se igra briškula, a piva se i pije i na buri i po sparini. Katkad se zalomi blaga konstruktivna kritika 'došli svi su stručnjaci samo slova seru/ neće radit da po maslinama se veru - uje! To su nam prodali' ("Uje").



U hitoidno režiranim ska/reggae/funk/rock otvaračima "La tortura", "Konfuzija" i spomenutoj "Uje" uspjevaju šarmantno sabrati sve konce komike i osobnih problema uzrokovanih demokracijom, plaćanjem alimentacije, pijačom i nametima EU frazirajući i neke druge insinuacije ('zadovolji se sa tim da zeleno je 'in'). A gotovo sav daljnji kontekst albuma ispunjavaju baladične i elegične pjesme - lagani reggae "A tebe nima", "Di je jubav nestala", "Vidimo se sljedečega lita", te najsloženiji trenutak kroz solidan depresivan i ozbiljan kompleksniji komad "Zima" u kome autorski dvojac pokazuje spremnost i za progressive formate.

Posljednji dio albuma uglavnom protežiraju zabavne pošalice sa sjetnim i patetičnim motivima ("Baii"), veselom Gustafskom štalom u ozračju kazačoka ("Natalia"), pretananim ska ubodom ("Šaman") i skroz otkačenim štimungom dalmatinske konobe (akustična "Pradidovi piju vino" uz pomoć Klape Du Pijati). Bonus "Sonja, Sonja" s primjesama vedrog i lepršavog latino zvuka, akustične staccato gitare i kombinacija jazzy piana i ponajboljeg sola na trubi moguće da otvara nove stilske horizonte benda upućujući na Davora Radolfija i srednjestrujaški zabavnjački pop. A to bi značilo da sve što se iole rockersko-punkersko dobilo od benda ostaje pohranjeno na ova prva dva albuma. Bila bi šteta.

Naslovi: 1.La tortura, 2.Konfuzija (ispod karatila), 3.Uje, 4.A tebe nima, 5.Di je jubav nestala, 6.Vidimo se sljedečega lita, 7.Zima, 8.Baii, 9.Natalia, 10.Šaman, 11.Pradidovi piju vino (feat. Klapa Du Pijati), 12.Sonja, Sonja

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/11/2013