Zanimljivo, prije točno godinu dana, 22/06/2023 objavio sam recenziju albuma "Yarns From the Chocolate Triangle, with CHOCOLATE HILLS" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32415, a evo, samo s tek par dana zakašnjenja pristigao je novi album ovog znamenitog dvojca. Naravno, nepogrešivi su u svojim producentskim magijama, imaju pravi smisao za chill-out komunikaciju, umiju izmiksati s ploča preko kojekakvih procesora nevjerojatnu glazbu sublimirajući svašta što im padne na pamet tako da im je svaki album nepatvoreno originalan premda je pun samplova samo što se oni dovitljivim sofistikacijama ne primjete. Ovo je ustvari svojevrsna remiksirana kompilacija njihovih starijih tema uz tek dvije nove: "Baraka" i "Exoplanet Ross 128B" koje se nalaze na sredini albuma i daju povjerenje. Prva je čak i blago plesna uz zvukove zrikavaca, lavež pasa i eksterijerne zvukove u sanjivom drone pasažu uz neki gostujući vokal, pretpostavljam crnog soul pjevača i dinamički uređen krautrock tempo za laganu đusku, a drugi je iznenađujuće baladičan gitarski staccato uz starinsku ritam mašinu cirka 1975. kakvu su koristili Suicide, a također je prisutan i spoken-word o novoj tehnologiji i razvoju eklektičnog progresa.



Sam naslov albuma je inspiriran brošem kojeg je dizajnirala Sylvia Pankhrust, a dodjeljen je članicama Ženske društvene i političke unije koje su bile zatvorene u londonskom zatvoru Holloway zbog optužbe za 'militantne' aktivnosti sufražetkinja. I onda ide čitava priča s opravdano remiksiranim temama poput uvodne "Baghdad batteries (ambient mix)" s albuma "Baghdad Batteries: Orbsessions vol. No III" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=8089 iz 2009. u lepršavom laid-back okruženju punom sanjarenja, zatim nova varijanta "Pervitin (Empire Culling & The Hemlock Stone Version)" od svega 4 minute sa "Abolition of the Royal Famillia" (2020, uk NO. 62) koju sriče Violetta Vicci na francuskom uz obilate nalete masne psihodelije trombona, trube i synthova uzetih s tko zna kojih ploča. Nešto od toga, priznali su, uzeli su od Lee 'Scratch' Perryja. A svakako, tu je i čuvena "Plateau" s jednog od ponajboljih im albuma "Orbus Terrarum" iz 1995. (uk NO. 20) samo skraćena za dvije minute, no još uvijek ima privlačnu moć eksperimenta u blagom post-industrial ambijentu.



Na koncu je uvrštena angažirana naslovna tema albuma "Prism" (2023., UK no. 85) koji mi je bio toliko dosadan poput razvučene pjesme "I wish you were here" Pink Floyd da ga nisam imao volje recenzirati jer iznosi čak 70 minuta. Meni kod njih više paše kada su jezgrovitiji i kraći jer često umiju otići u dugačke ambijentalne kobasice repetirajući jedan te isti pasaž s tek blagim otklonima u kompleksnim aranžmanima. Ovdje su nekako pogodili moj ukus: samo 43 minute ambijentalnih snova, a i u komercijalnom aspektu su djelomice povratili čast jer im zadnji albumi dosegnu do UK top-100. Solidno, no znali su i puno bolje.

Naslovi: 1.Baghdad batteries (ambient mix), 2.Pervitin (Empire Culling & The Hemlock Stone Version/ Violetta Vicci), 3.Baraka, 4.Exoplanet Ross 128B, 5.Plateau (All hands on deck mix 2AM - edit/ Kristian Weston), 6.Prism

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 27/06/2024