Alex Paterson i Thomas Fehlmann konačno su ostvarili svoju staru tihu patnju i ugostili David Gilmoura, čuvenog gitaristu Pink Floyd, te su nakon 15 neuspješnih godina ponovno okusli slast britanskog top-20 zauzevši 17.X 2010. na UK no.12.

Imati 'ime' još uvijek predstavlja pravi mamac na tržištu, a imati Gilmoura na albumu kao gosta ovdje se pokazalo kao najidealniji povratak na stare staze slave u oba slučaja. I za The Orb i za David Gilmoura. The Orb su osim fantastičnog povratka na britansku listu najprodavanijih albuma po prvi puta u karijeri dospjeli i na USA top-100 dosegnuvši no.73 (jedini dosadašnji plasman bio im je "Orblivion" 1997., USA no.174), a Gilmouru je od povratničkog solo albuma "On An Island" 2006. (UK no.1, USA no.6) izgleda konačno krenulo odlično nakon više od 20 godina kreativne solo suše.

I... kako zvuči? Jednostavno i klasično, upravo onako kako spoj ovog ambient/ techno/ chilli-out/ dub itd. dvojca sa veteranom Floyda i dolikuje. Album je podijeljen na samo dvije kompozicije, uz cd objavljen je i kao vinil, te je omotnica štampana u dvije varijante - crnoj i bijeloj.

"Metallic side" je u svojoj dužini od skoro 30 minuta ambijentalna psycho odiseja koja se iz uvodnih laganih 5 minuta polako pretapa u plesni chilli-out s neprestanim fade-in/ fade-out smjenama laganih ritmova i zvučnih valova na koje je Gilmour nafilao svoje gitarske solo improvizacije. Sve one su potisnute u samu periferiju, vrlo su zgusnute i ima ih u nekim intervalima paralelno posloženih po 2-3 u parovima. Oko 10-te minute pojavljuje se i Gilmour na vokalu s posve kratkom dionicom 'I've believe in justice', a onda se čitav sklop pretvara u psycho-dubove gdje se paralelno izmjenjuju interludiji na pianu i samplirani vokalni dub šapati popraćeni gustim slojevima šumova valova. Kasnije se Gilmour pojavljuje i sa akustičnom gitarom i banjom, a kompozicija dobiva stanoviti Led Zeppelin - ethno/blues šlih koji se sa neprekidnim fade-in/out pretapanjima razvija poput progressive ambijenta u raznolikim pravcima gdje su svi akteri prepustili mašti na volju upustivši se u vrlo ugodne psihodelične meditativne opservacije. Ali, od nekakvog metallic prizvuka niti traga, on je u imaginarnim sferama prozračnih impresija koje su mogli nanizati do besvijesti i nazad... Posljednji dio je opet u laganom plesnom chilli-out tempu. "Spheres side" je znatno kraća (20 minuta), no zato je u potpunosti plesnog, dakako laganog tempa gdje se prepliće standardni The Orb chilli-out, dubstep i reggae ritam na koji Gilmour po slobodnim nahođenjima u intervalima izbacuje gitarske solo dionice, a ne bi bilo nikakvo čudo da je ovdje odsvirao i ponešto od svih onih efekata na synthovima i klavijaturama. Sve skupa djeluje kao jedan predugačak remiks nekolicine istosmjernih pjesama s tek nekoliko neznatnih oscilacija gdje se u posljednjem dijelu pojavljuje konkretan, tj. živi bubanj sa elementarnim insinuacijama na to kako bi Pink Floyd možda danas zvučali da objave nastavak albuma "The Division Bell".

Osobito ili ne, sve je prepušteno hedonizmu samog slušatelja. Nema nikakvih inovacijskih eksperimenata od The Orb jer je čitav album ustvari jedan veliki eksperiment kojeg je producirao njihov stari suradnik Martin 'Youth' Glover, povratnik u Killing Joke. Ambijentalno, no nekako beskrvno kao da su svi skupa pokisli, a barem se od Gilmoura očekivalo nešto više osim stotina i stotina sitnih razvučenih solažica poput Mike Oldfielda. Njegov doprinos ovom albumu je takav da je skoro djelo moglo biti realizirano i bez njega, ali ime je to koje je u ovom slučaju više donijelo novce nego ovce.

Diskografija:
The Orb's Adventures Beyond The Ultraworld (1991)
U.F.Orb (1992)
Orbus Terrarum (1995)
Orblivion (1997)
Cydonia (2001)
Bicycles & Tricycles (2004)
Okie Dokie It's The Orb On Kompakt (2005)
The Dream (2007)
Baghdad Batteries: Orbsessions vol. No III (2009)
Metallic Spheres with David Gilmour (2010)

Diskografija David Gilmour (solo):
David Gilmour (1978)
About Face (1984)
On An Island (2006)
Live In Gdansk (2008)
Metallic Spheres with The Orb (2010)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/10/2010