Već četvrtu godinu za redom ove mančesterske legende isporučuju novo izdanje u proljeće očito smišljajući rad preko jesensko-zimske hibernacije. Ovaj puta se radi o sposobnosti bazičnog trojca koji osim gostujućeg trubača Jamie Beardmora za jednu skladbu nije pozvao niti jednog pridruženog glazbenika i vokalistice. To se iznenađujuće odrazilo u obilatom gitarističkom radu Martina Morscopa, a toga odavno nije bilo u njihovom zvuku vrativši se u najraniji period kada su ustvari i funkcionirali kao trio. Ovom prilikom se otkrivaju i neke zakulisne igre što se tiče njihovog preporoda i izlaska iz pepela zaborava, to jest ugovora potpisanog 2017. s velikim Mute koji je isprva bio samo zainteresiran da im ponovno reizdaje stari katalog davši im do znanja 'sviđate nam se, ali vam nećemo plaćati da stvarate nove radove'. I hvala Bogu da su A Certain Ratio na tko zna kakve fore i načine uspjeli isprovocirati čelnike i promijeniti ugovor jer su od tada realizirali 3 nova albuma, 4 EP-ija i jednu kompilaciju s tim novim preradama i remiksevima, a ovdje je riječ o bezrezervno njihovom najboljem albumu u zadnje 42 godine, još tamo od uspješnih i kultnih "Sextet" i "I'd Like to See You Again" što su objavljeni daleke 1982. za nes(p)retni Factory s kojime su raskrstili ugovor 1986., kako su nedavno izjavili, nakon financijske svađe s Tony Wilsonom koji im nikad nije isplatio niti funtu zasluženog tantijema trošeći novac na teške droge i producenta Martina Hannetta koji je zaslužan za sva ona čudesa Joy Division, Magazine, New Order, rane Buzzcocks, U2, OMD i The Stone Roses, te Happy Mondays. Kako ih glazbena industrija nikada nije milovala, a niti im radila adekvatan pijar i promocije, čak niti najveća etiketa A&M iz koje su naprasno izbačeni 1989. zbog albuma "Good Together", ovaj 13. studijski dugosvirajući rad ima mnoštvo obzora na ta vremena s uobičajenim Jez Kerrovim iracionalnim komentarima na karijeru koja traje gotovo pola stoljeća, a nije urodila ama baš niti jednim hitom. Zato odmah u naslovnoj "All comes down to this" na žešći gitarski post-punk zveket i uvrnute kibernetičke synth efekte komentira stanje o protraćenom potencijalu pozivajući sve beznadežno iskorištene na oružje i pobunu prkosno nastavljajući u drugome singlu "Keep it real" temperamentnim 'claphands' u umjerenom dance-rocku općenito predstavljajući kroz tijek albuma deset prilično različitih raspoloženja, koji puta i nekoliko beznačajnih tema.



Osim spomenutih singlova, treći "God knows" je jedan od tananijih kojeg spašavaju prozračne boje syntha s new-romantics dekorom, ukusno izgrađene priče su electro-funk "Surfer ticket" podebljan scratchevima i surf gitarom najavljujući distopijsku propast umjetne inteligencije šegačivši se inspiracijom Bruce Forsytha 'lijepo je vidjeti kako umireš', a potom "Out from under" potpuno se vrativši u revoltirani post-punk/ funk svjetonazor ranih 80-ih prizvavši refrenom 'igra u ritmu, uvijek dobiva' u sjećanje davno zaboravljeni, veseli, najuspješniji im singl po navodnom broju DJ emitiranja u klubovima "Shack up" (1980.), ali se nikad nije našao na top-listama jer ih Factory nije gurao.

Shack up live in London 2023:



Zatim, tu je mračna spokenword, polupjevana trip-hop/ funk nostalgija "We all need" na svijet u kome nema socio-političkog maltretiranja i ugnjetavanja, te dvije morbidne "Estate kings" i završna "Dorothy says" u kojima se Kerr sjeća mladosti koju je proveo na ulicama Manchestera gacajući sivilom pepela i ugljena na kojeg se ložilo jer je malo tko imao plinsko ili električno grijanje, a hrpe ugljena i razasutog pepela su se nalazile na svakih desetak metara. U toj završnoj s Curtisovskom gorčinom izjavljuje 'planiram umrijeti u posljednjoj minuti' boreći se s lešinarima i strvinarima koji bend oblijeću tokom čitave karijere.





Kad se samo razmotri s kojim suvremenicima su dijelili scenu, prije svega Joy Division, The Fall, Gang Of Four, Talking Heads, Siouxsie And The Banshees, Echo And The Bunnymen, The Pop Group, Japan, Wire… od kojih su gotovo svi upokojeni, a neki odavno neaktivni, ovaj album je nevjerojatna kompresija krajnjeg maksimuma izvrsnosti zadržavajući odanu predanost svome stilu koji se izuzev moderne produkcije i ponekih inovacija praktički ništa u korijenu nije promijenio uporno i dosljedno nastavljajući dalje bez obzira na komercijalno nikakav odjek. Stoga, teško se oteti ovome već viđenom ugođaju sivog grada, a ne zaboravimo, utjecali su na kompletan madchester pop, posebice na Happy Mondays i njihov daleko slavniji američki nastavak LCD Soundsystem.

Naslovi: 1.All comes down to this, 2.Keep it real, 3.We all need, 4.Surfer ticket, 5.Bitten by a lizard, 6.God knows, 7.Out from under, 8.Estate kings, 9.Where you coming from, 10.Dorothy says

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/04/2024