Lijepo je za vidjeti da se ekipa iz Bradforda okupljena oko Justin Sulivana nakon nespretnog prelaza s Eagle Records koncem prošlog stoljeća na etiketu Attack Attack za koju su prvih 10 godina 21. stoljeća izgledali izgubljeno i zaboravljeno sa 4 albuma ipak uspjela vratiti na stare staze popularnosti. Evo, prethodni album "From Here" (2019) im je donio najveći uspjeh karijere - čak no. 13 u Britaniji, te iznenađujući no. 6 u Njemačkoj gdje ih fanovi nisu napustili niti u tim spomenutim kriznim godinama. Jedan od vitalnih čimbenika jeste da postava od tog ključnog, takoreći povratničkog albuma iz duboke sjene "Between Dog And Wolf" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=18083 (2013) s kojim su se vratili na liste najprodavanijih ostala ista. A druga, još bitnija stvar da nisu nimalo izgubili na političkoj angažiranosti raznoraznih metaforičkih propovjedi koje su prihvatili oi!, naci i skins punkeri zbog čega je bend nestao s vidokruga prvo MTV-a, a onda im je nakon pravog college proboja u USA s albumima "Thunder And Consolation" (1989) i "Inpurity" (1990) zabranjen dolazak u Ameriku. Da stvar bude paradoksnija, nikad nisu imali ćelave tikve, štoviše svi su dugokosi. Ovaj 16. album u 44 godine dugačkoj karijeri može se učiniti poznatim s ukorijenjenim zvukom post-punka, rocka, folka i gothica odmah od uvodne teme, prvog singla "First summer after" s vitalnim basovima crvenokosog Ceri Mongera koji drži glavnu osovinu staccata za koja bi se pomislilo da su gitarska. Tu se točno osjeti sprega s epohalnim pločama 80-ih i ranih 90-ih inzistirajući da dižete šaku u zrak urlikajući prodorne i elokventne kritike na račun modernog kapitalizma, posebice u "Reload" nakrcanoj popratnim destrukcijama o urbanim mrakovima, sve većim financijskim dugovima, lažnim zlatom na novčićima, ostvarenim maržama na krađama uz neprikosnoveni bijes i poimanje da potrošači služe samo kao gorivo za sagorijevanje.



Malo zbrčkani, ali solidan singl "Language" tu dolazi kao dopuna energije, no najbolje teme poput "Legend" i završne "Deserters" su beskompromisni traktati današnjice: prva je tragična priča o osobi rođenoj pod jarmom kolonijalizma koja je zbog pohlepe ili prokletog trenda postala agent u ugnjetavanju i izrabljivanju vlastitog naroda ('što si postajao lošiji, to si sve više nagrađen/ jer svi vole odgajati Kaina/ ti stvaraš takav brend'), a druga referira o lakoći s kojom se nekad pravedan i plemenit cilj može okrenuti protiv vas ('možda ima i drugih heroja/… puca se samo u dezertere koje se otkrije'). Mnogo lirike naplavljeno je Sullivanovim samopouzdanjem i snagom prosvijetljenog ljevičara čije su stare teze mnogo puta dokazane opravdavajući se iznova tijekom svih ovih godina pokazujući da je ovakav stav prijeko potreban svijetu više neko ikad prije.



Tog vagabundskog instinkta koji ga prati više od 4 desetljeća ima do mile volje; može se učiniti da nije dovoljno prodoran i buntovan zbog sve veće sličnosti na vokaliziranje Peter Gabriela, ali sama poetika je daleko više iznad isplaćenog doprinosa gotovo većine punkera nakon nestanka lirike Joe Strummera i rasapa The Clash. Ravnopravno se može mjeriti s njime i sva sreća što se ovdje čuje potpuna nostalgija te generacije koju Sullivan s uspjehom nastavlja i iznosi u posljednjih desetak godina.

Naslovi: 1.First summer after, 2.Language, 3.Reload, 4.I did nothing wrong, 5.Cold wind, 6.Coming or going, 7.If I am still me, 8.Legend, 9.Do you really want, 10.Idumea, 11.Deserters

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/02/2024