Korčulanin porijeklom, rođen i odrastao u Australiji, a momentalno živi u Sisku, Robert James Hudulin iliti Hoodooleen, inače član bivšeg rock-blues benda Rollin Humes, već s ovim debi albumom je pokazao karakteristike izvrsnosti koje ulaze pod kožu senzibilnim i osebujnim kantautorskim izričajem na visokom svjetskom nivou. Samo on, klavir, njegova lirika na engleskom jeziku i moćan bariton-tenor vokal vrlo blizak Elton Johnu (u najmanje 3 oktave), a onda je odmah jasno s kakvim se kalibrom jakog autora barata. Nanizao je ovdje čak 17 kompozicija u trajanju od 82 minute prožimajući bogati stilski koloplet šansone, rocka, bluesa, soft-rocka, elem u različitim obligacijama ne susprežući niti smisao za neo-classical i jazz, te naravno pop koji je u njegovom slučaju strogo ozbiljnog karaktera unatoč mnogim patetičnim lirskim kreacijama koje bi u nekom drugom slučaju poprimile konture kiča stereotipnog ljigavog zabavnjačkog mainstreama poput recimo Robbie Williamsa, Ed Sheerana, Sufjan Stevensa ili sveprisutne carice Taylor Swift. Albumu su prethodila 3 izrazito napenalena singla: prvo senzualan i baladadičan "Sometimes" koji se, zanimljivo, nalazi na samoj završnici albuma, pa nova varijacija "Pretentious blues" starog mu benda objavljena na njihovom drugom albumu (ne valja brkati s "Presidential blues" koji se također ovdje nalazi), a kako je sam izjavio 'blues bi trebao biti jednostavan s malo akorda' što se kroz tijek ne samo ove pjesme, nego i čitavog albuma ne revalorizira u očekivanim mol figurama. Tek ponegdje se osjeća šturi doprinos toj tezi, međutim, ovdje ima daleko više slika u svim ovim silnim staccato fakcijama nego li kod gitarističkih virtuoza koji se često ne umiju koncentirati na srž i suštinu lutajući bespotrebnim improvizacijama naglašavajući ego vlastitog kulta 'pravo pogođene žice'. A treći "I found..." se smjestio u zlatnu kategoriju evergeena na razmeđi Nick Cavea i Olivera Dragojevića s dubokim staccato bas linijama i upečatljivom fabulom o vječnoj potragi vlastitog smisla i značaja života. Tu je još i zabavna "Maybe" u malo zvrkastijem kabaretskom maniru nadomak Richard Cheesa, ali ništa zato, treba i takvih komada... Samo odmah da se kaže, ako se očekuje cirkusantski pop paradoks nalik na Miki Solusa ili Sebastian Doe-a blamaža - zaboravite, toga ovdje nema.









Ne treba dvojiti da su ovo potentni komadi za dugotrajne diskofilske ekskurzije što se tiče ovakvog stila, no ostatak materijala pokazuje velike napade na miš-maš kolaže, pa se tako ovdje nađe šaljiva zafrkancija "Teacher of the Deaf Children" popraćena teatralnim figurama nalik Matej Krajncu s prstohvatom jazza i Muppet Show insinuacija, neki komadi su dosadnjikavi, osobito oni u drugom dijelu albuma ("Man with a Bullet Near His Heart", "Together/Divided"), neki impresivno ispričani (vječita tema "King of New York"), a neki iskreni do bolne ogoljenosti što ostaje na auditoriju da ih prepozna.



Recimo da je šteta što je ovakvo impozantno zdanje odlučio prepustiti isključivo vlastitom dekoru klavira, pa je tako izostala bogata orkestralna nadogradnja ranijeg singla "Lights on Pomerio" još s početka 2023. jer koliko god da se osjeća ta fascinantna domena snažnog lirskog, vokalnog i sviračkog, 'ono nešto' što manjka itekako se primijeti, čak i u pretjeranoj žudnji ka savršenoj solističkoj stilizaciji kakvu bi se, primjerice očekivalo od Madonne kada jednog dana odluči poći stopama starih, velikih zvijezda, sjesti sama za klavir i odfrljiti uz čašu vina i svijeću koncert za jet-set publiku u otmjenim smokinzima, kravatama, leptir mašnma i skupocjenim večernjim toaletama.



Prije svega, ovo nije album za uobičajene poklonike zabavnog estradnog kiča, 'eh, sad ćemo mi razvaliti raspoljotku uz klavirista', nego tulum mudrog i pronicljivog kantautora koji je, kako se čini, prerastao šabanističke okvire samodopadne kurtoazije pseudo-arta pod zastavom pop manira koja se prečesto vijori na turbulentno vitalnim tribinama domaće i ex-Yu scene u strasti svrgavanja cajki i sličnog pripadajućeg, vrlo šik i modernog materijala. Nećemo o tome, a i nije bitno koliko će uspjeha u početnom staru imati "Live and Alone" kao album za degustaciju širokim masama, no činjenica jest da je ovo veliki rad nadahnutog autora, odličnog pjevača, kompozitora i klavirista koji nije beznadežan, a još manje nepotreban. Naslovi: 1.Seven Harvests a Year, 2.What Does the "S" Stand For, 3.I Found... , 4.Hold Me Tight , 5.Many More, 6.This Is not the, 7.Presidential Blues, 8.Maybe, 9.Lights on Pomerio, 10.Teacher of the Deaf Children, 11.Man with a Bullet Near His Heart, 12.Together/Divided, 13.Pretentious Blues, 14.King of New York, 15.I Will Wear My Suit Tonight, 16.Little Johnny, 17.Sometimes

Ocjena (1-10): 7,5

horvi // 11/11/2023