DAGGERS: The Fable of the Bees (d.i.y./ bandcamp, 2023)
Kroz nepunih dvije decenije postojanja (a i nekoliko duljih pauziranja), ovi belgijski hardcore-punkeri iz Liegea imali su barem 2-3 neiskorištena zicera kada su na pladnju bili skoro do velikog promaknuća da se etabliraju ne samo u zapadnoj i srednjoj Europi, već i u USA, pa i dalje.
Međutim, prvo ih je posve iz takta izbacila pandemija s prethodnim albumom "Neon Noir Erotica" (2020) realiziranim za dvije etikete (Throatruiner i Fer De Lance Records), nije bilo promocije, svirke i turneje, a sada se vraćaju nadoknaditi propušteno s novim materijalom diskutabilnih načela. Sad, upitno je koliko je ovo baš album: ima 8 pjesama od čega su dvije uvodne "Sentinel" i "Of cinders" u dvije varijante, studijskoj i živoj kako bi stvorili taj prijeko potrebit dojam koncertne manjkavosti. A tu se već skraćuje opseg od sveukupnih 35 na 26 minuta, to jest, umjesto živih snimaka mogli su ponuditi još dvije nove, no kako izgleda ili ih nemaju ili su samo pribjegli klasičnom popunjavanju prostora. A drugo, ovaj album su objavili samo kao digitalni download bez izdavačke etikete sa čime su si stvorili više teškoća nego li koristi. Mislim, takav bend bez promocija, pijara, press informacija i ostalog što im je marketinški ustupao Throatruiner teško da može napredovati u ekonomskom, a i medijskom aspektu. Evo, tek se tu i tamo pronašlo informacija o njemu, mahom sve su iste copy/ paste na francuskom i engleskom jeziku.
Pjesme su solidno sklepane s njihovim poznatim vrludanjima iz hardcore-punka ozarenog crustom, noiseom i dark sferama koje se redovito zakoturaju u nepredvidljive sfere, pa se naleti na stoner, hard-rock, ska i blues ne izostavljajući grubost i prljavštinu, te standardne riffove u čvrsto potentnoj dinamici. Sirovost im je ostala kao prepoznatljivi dekor, a ovaj puta su poetski prigrlili dublje emotivne teme otkrivajući zrelost u promišljanju, poprilično daleko od one njihove ranije tvrdoglavosti.
Tako je noiserski hardcore "Cardinal" ironija svjetske propasti, "Prowler" o propasti rimskog carstva, vrlo jednostavan hard-rock/ grunge "Rouge" o kukavici koja se sprema prigrliti propast, a "Sacrilege" o raspadanju na turobnom mjestu koje podsjeća na nekadašnji život. Nema optimizma, sve propada i nestaje, a još uvijek postoji. Izgleda da se sami prepuštaju oportunizmu vlastite odluke da bend guraju iz udobnosti svoje fotelje, a to je u ovome trenutku loša odluka.