Izdanje koje je u određenom trenutku za mene bilo pravo otkriće (legendarna '92), koje se poklapa sa početkom grupe "Godflesh", postojanje muzičara poput njih koji "skrivaju" zvuk i s druge strane "Kurt Cobain" i "Nirvana", koji je govorio otvoreno na način koji muzičare može da vine toliko visoko da postanu previse popularni, a taj uspon iz dana u dan znači mnogo, da se omladina bukvalno "savija".  Možda sam ja najmanje bitan u ovome što čujemo na ovom izdanju, ali neđe intimno osjećam da sam malo ranije čuo ovo izdanje, kao tinejdžer na primjer, da bi vjerovatno gulio pločnike. Ne baš mnogo dalje od toga, zaluđenost instrumentima stvara mogući međusobni susret sa ljudima koji su na pločniku, razmjenu iskustva, što je najteže, prolaznost onog najgoreg što je čovjek u stanju da doživi, a primoran je da zaboravi. Recimo kad bi slušali "Godflesh" mogli bismo bez potrebe da budemo prljavi uličari u svojim sobama slušali "Godflesh" i razmišljali da svoj život koliko toliko usmjerimo ka pristojnosti i mogućnosti da zaradimo novac, nađemo posao, a ako smo isuviše obrazovani budemo vrijedni. Sve je pažljivo odsvirano, a opet na kraju najiskreniji mogući zvuk koji je omiljen zadržan je i snimljen, što ovo izdanje čini underground izdanjem, ako možemo reći da je sve ono što je underground i snimljeno, mada je Doom istraživanje metal muzike u okviru underground muzike, da je pravac nije, ali iskrena svirka sa velikim osloncem na izdavačku kulturu, izdanja koja su prilično skrivena, interesantna, logika ograničenosti postojanja nečega koje dok je skriveno najbolje djeluje, tendencija i smisao. Sam bend, ili izdanje, je otkriće te jedne grupe bendova, scene, koja se vezuje za velike bendove koji utiču na nastanak zvuka poznatog kao Doom, za mene najinteresantniji Black Sabbath i Trouble.



Danas imamo priliku čuti mnogo više bendova koji mogu da nas zainteresuju, ako bi nam se Doom svidio, makar da ih čujemo uživo, što je velika stvar za ranije pomenutu činjenicu da ako postoji svirka da je već zadovoljen uslov postojanja muzike. Mada ja vidim kompletan žanr kao postojanje ili početak postojanja ATT opcije na kućnim sistemima za slušanje muzike, a u isto vrijeme izvaljivanje ili shvatanje DIN-a na radiju kao određene inspiracije za sastavljanje tekstova, mada ta sloboda se možda jedino može smatrati određenim postupkom ispijanjem ljekova u susretu sa bogomoljom dok ne budemo osuđeni za to što to radimo, unoseći svojom jednostavnošću mogućnost određene istine gutaperke, koja je uvjek rizik za smatranje sebe Kainovim žigom, ili postanjem. Neko bi nas mudro savjetovao da ako smo počeli od religije, vrlo je dobro što smo se sjetili na vrijeme da se trgnemo iz nekog svakodnevnog ne činjenja. Kako je neko ko to radi svakodnevno zapravo dobar čovjek, pomislili bismo.  Naslovi:
1.Ultimate Elevation 7:38
2.Into This Skull 10:30
3.Screams Of The Reaper 7:11
4.Oberon/Desolate One 13:54
5.Masters Of Death 5:23
6.Bleeding 11:26
7.Lone Wolf 9:48
8..Crucify 8:07

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 02/03/2023