Nepal je površinom skoro 3 puta veći od Hrvatske, ali zato ima i 10 puta više stanovnika (oko 30 miliona i još kusur poneki više), a bome ima i stotinjak metal bendova uglavnom stacioniranih u glavnom gradu Katmandu. Bloody Rage su dvojac iz glavnog grada, rečemo novijeg datuma, nastali cirka prije covid-19 pandemije, a "The Death Call" im je prvi album. Snimljen je i odsviran vrlo dobro premda su u postavi samo gitarist Prajwal Lama i frontmen Nabin Chhetri. Na koncertima se služe programiranim ritmom, a na ovome albumu imaju neki dobro usklađeni ritmički performance za koji se ne može posumnjati digitalnost; možda se slušatelj prevari da je sve ovo odlupao živi bubnjar, kako god, zvuči fuckin' good. Kako je ovdje gitara alfa i omega zvuka, naštelana je po devijacijama disonanti sukladnih basovima sa čestim kraćim 'djent' izbojcima u višljim registrima, a taj spomenuti ritam ubačen u sporije tempove nabijen je blastbeatovima. Također se primjećuje i kompleksan aranžmanski pristup od pjesme do pjesme kombinacijama staccata s nadosnimljenim riffovima i prodorno virtuoznih bas dionica u solidnoj vožnji 'kreni-stani' već u uvodnom instrumentalnom "Intro", te u narednoj "Crime city" premda imaju kratke vremenske obujme kao i većina pjesama, u principu oko 3 minute.



Zvuk je težak i brutalan unatoč sporijim tempovima, ali zato je tu brundavi roktajući vokal koji dodaje posebnu fuznotu čitavom sadržaju, onomad, kao da zvijerski hropće, sav izranjavan i spreman za agoniju da se izvuće iz nje. Razaznati što li ga to brunda, težak je zadatak praktične konsignacije, pa su zato pjesme ispresjecane s nekoliko kraćih skitova, isjećaka iz filmova ili su konkretni zvukovi ex/interijera obogativši čitav koncept, primjerice poput kratkog brzanca-galopa "See through death" od jedva 2 minute. Najizrazitija skladba je "Rakchess (demons)" progovarajući o zlu ljudske naravi, sebičnosti, psihičkim stavovima, općenitoj gluposti, pa satirično zbori da nitko ne treba živjeti jer svi moraju umrijeti.



Momentalno su u fazi potrage za bubnjarom kako bi totalno zaokružili žive nastupe u homogen sound s obzirom da im ovaj polusatni materijal nimalo ne zaostaje za tipičnim brutal deathom s elementima slama poput Devourment, Cephalotripsy ili ruskih Abominale Putridity. Možda će se netko iznenaditi kada započne zadnja, naslovna "The death call" s klavirskim gothic-horror uvodom; da, riječ je o još jednom sampliranom uzorku za najdulji komad na albumu od čak 5 i pol minuta potpune sviračke zapetljane kompleksnosti koja čak dovodi i do technical death opsega. Što će reći, ovo nimalo nije bezazleno.

Naslovi: 1.Intro, 2.Crime city, 3.Deicide, 4.See through death, 5.Rakchess (demons), 6.Kill to survive, 7.Slaughter house, 8.The death call

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/08/2022