Malo je čudno da mi do sada nitko nije ukazao na ovaj lucidni bend koji mi se otprve svidio kad sam vidio da su pozvani na 20. rođendan Terapije. Idem ga poslušati, ugodno sam se iznenadio i prvo se poškropio s jedno 3-4 q-packa pive, a onda dan-dva kasnije odvažno sjeo i odlučio napisati recenziju dečkima o kojima pojma nisam imao.

Njihova čista svirka (izvorno su bas, bubnjevi, vokal i gitara, a mogu se transformirati i u užu, a i širu postavu) bez ikakvih elektronskih medikamenata je istinski post-punk na razini Šarlo Akrobate i The Pop Group, a to je u prijevodu puno ekspresija u čistoj energiji kompaktnog zvuka, vidiš, Gorana Lautara, snimatelja koji im je poštelao zvuk tako da sve skupa djeluje neurotično i zabavno istovremeno na hiperaktivnoj razini genijalca koji hoda po tankoj granici do potpunog ludila. Interesantan je koncept bodeći sa samo 20 minuta materijala od 12 pjesama: 4 su instrumentala, a dužina svih sabijena u opseg od jedne minute izuzev "Smajlić kao sunce žut" (dvije i pol), te naslovne "Greška" od čak 8 minuta u kojoj su inicirali minimalistički krautrock/ new-wave neodoljivo nalik onoj artističkoj ekspresiji "Amerika" od Idola. Na prvi pogled pomislilo bi se da je riječ o hardcore-punku, no nije. Ovi momci su na mekšoj, post-punk frekvenciji ne prangijajući kalupe u potrazi za hitoidnim ubodima, već im pjesme uglavnom redovito kreću od nekog gitarskog eksperimenta u staccatu ili kratkom riffu razvijajući ga u neočekivano pomaknutom smjeru, mahom nepredvidljivom i kaotičnom nakićenim lo-fi noiseom. Izbjegavanje klišeja poput statičnih intervala, solo dionica, breakova i krešenda upotpunjuje njihov prijatni egzibicionizam i smisao za ekscentričnost u kojoj se može osjetiti i dašak new-wavea Devo i Pere UBU, te sumanutosti ko' da će iz svakog drugog-trećeg ćoška iskočiti onaj kuštravi singl-EP Haustora "Majmuni i mjesec", a i još poneka im pjesma koju nikad nisu u zvaničnom dijelu karijere smijeli i mogli objaviti na ploči.



Istovremeno su u lirskom aspektu još ekscentričniji s lingvističkim gegovima vrlo kratkih stihova u neprekidnim repetativnim ciklusima naslanjajujući se na riječ-dvije-tri iz koje paralelno kao i iz zadanog tonskog intervala stvaraju smisao usmjeren u prilagođavanje životnom kaosu s mnogo nervoze i frustracije koju transkriptiraju u duhovite štoseve kojima se, pak ne treba pedantno uvlačiti u smisao detaljizirajući ih da li su tu samo zbog semantike ili konkretnog stava. Kod njih je to namjerno zavitlavanje poetike u grmovima paradoksa inscenirajući zlobne morone koji iskaču iz njega, ali nakupina konkretnih s IQ 40-50-80 ovakve stihove ne može projicirati kroz leću smislenosti. Znači, ipak je ovo intelektualni diskurz kao što su nekad spomenuti Devo na svojim omotima ploča uobičavali pisati Q: are we men? A: we are devo, tako ovi žbljovci mogu odgovoriti 'mi smo žblj mozaik'. Pa nek se shvati kako kome odgovara.

Naslovi: 1.Izvod s tekućeg računa, 2.Nenervoza, 3.Ck ck, 4.Malodušni, nepoželjni, 5.Okupljanje na javnim mjestima, 6.Solitare, 7.Kad malo bolje razmislimo, 8.Smajlić kao sunce žut, 9.Kako misliš, mene nema?, 10.Više manje,l 11.Greška, 12.Uvod u socijalnu epistemologiju

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/12/2021