Tek drugi studijski album beogradskih sludge/ stoner metalaca u gotovo 15 godina dugačkoj karijeri došao je nakon čitavog niza demo, live i EP izdanja gdje su netremice miješali i sudarali kojekakve žanrove uključujući i blues, punk, D-beat, hardcore, noise, članovi su prodefilirali kroz čitavu plejadu postava od Hanga, Bombardera, Infesta, Eyesburna, Feuda, Hitmana…, a pozornicu su dijelili sa Crowbar, Whitehorse, Stonebride, Black Tusk, Seven That Spells, The Stone… Album su dosta dugo pripremali najavivši ga s dva singla "Groundhog day" i "Too late" realiziranih upravo na početku ove nesretne Covid-19 pandemije, 15. III 2020., te je prosto nevjerojatna proročanska narav njihove lirike o jebenim pijavicama, odluci da se bude izopćenik koji ne želi imitirati život samo subotom navečer i prekasnom spašavanju stražnjice u teškom bremenu sjebanog života kojeg kroji netko drugi. A naslovna pjesma "Isolation blues" se nadopunjuje izolacijom i samotnjaštvom kojem svjedoče prazne pivske flaše, loši filmovi B-kvalitete, ledeno-hladni seks i sasvim opravdano inscenirana mržnja. Lirike nema mnogo, kratka je i jezgrovito usmjerena na životne frustracije prgavo se busajući s moralno-etičkim predrasudama izvijajući je na put i svjetonazor nezadovoljnog rockera-hardcoreaša, a u principu osim ove tri navedene pjesme, sav preostali dio materijala su remasterirane snimke od prije desetak godina, no to niti najmanje ne osporava njihovu kakvoću. "From within & with many names" je najstarija, datira iz 2010. (objavljena na davnoj kompilaciji "Eastern Doomination" u sklopu Doom Metal Fronta, a iz iste sezone je i završna "The prime". Najtananija snimka je "How far is the sun?" iz beogradskog Fest kluba, 2012. gdje su zvučni parametri na demo razini.



Bijesno-neurotične gitare skupa s krvavo-razjarenim vokalom Slobodana Đukića (aka Jimi Triple B), te drugim gitaristom Mirkom Božovićem (na ranijim snimcima učestvovao je Miloš Radić) sasvim iskreno dočaravaju onaj ne toliko često prisutan segment teških blues riffova u sludge metalu, osobito na ex-Yu sceni prolongirajući stil svojih velikih uzora Eyehategod i spomenutih Crowbar, a i dobrog dijela sukladne, uglavnom američke škole još od kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća naovamo. Optimizmu nema mjesta, a kad bi ga se i pronašlo, onda to više ne bi imalo nikakvu draž.

Naslovi: 1.Isolation blues, 2.Groundhog day, 3.Too late, 4.From within & with many names, 5.Firewater ritual, 6.How far is the sun?, 7.The prime

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/10/2021