home > mjuzik > Teatar apsurda

kontakt | search |

THE STONE: Teatar apsurda (Mizantropeon Records, 2017)

E, valja skinuti kapu ovom iskusnom black metal bendu iz Beograda koji neumorno šiba izdanja punih 20 godina još iz vremena kada su se zvali Stone to Flesh (1996-2001), a onda promjenili ime u The Stone objavivši pod tim imenom u dosadašnjoj karijeri 8 albuma, 3 EP-ija, 4 split izdanja, te dvije kompilacije i jedan zajednički live video album s također beogradskim, bratskim bendom May Result koji je prestao s radom 2010. godine.
[  ]

Iz te postave danas su ostali Marko 'Kozeljnik' Jerković (gitara) i vokalist Nefas, dok je momentalno treći član Demonetras (bas i gitara), ali je tu ulogu na ovom materijalu vitalizirao Vrag iz Infest i In From the Cold. Za potrebe ovog osmog albuma bubnjeve je vješto odigrao Honza Kapák, legendarni Čeh koji ima bogati opus u mnogim bendovima (radio je i s Dark Angels), a ovdje je uradio i odličnu produkciju. Alfa i omega Kozeljnik je još uz to član (ili je bio) cijelog niza bendova poput Murder, Oculus, Ophidian Coil, Disfigured, Vehementer, Debauchery, Nefas… Sama biografija The Stone je vrlo krivudava, često su mijenjali postave kroz koju je prohujalo desetak glazbenika koji su još uvijek aktivni u mnoštvo bendova, no ono što je najbitnije za ovaj album jeste da je izrežiran i urađen na najboljoj mogućoj razini, onakvoj kakvu i zaslužuje bend s ovolikim iskustvom.

Najprije, njihovi tekstovi su na srpskom jeziku, puni su mržnje, psihološkog sadizma prema sebi i drugima, nimalo ne ulijevaju optimizam, ali su, pak s druge strane sasvim opravdani revolt na sav ovaj jad, bijedu i čemer što proživljavamo na ovim našim opljačkanim, poharačenim, devastiranim, pronevjerenim i rasprodanim ex-Yu prostorima. Oni se ne postavljaju u kontekst uperenog socio-političkog angažmana, ali vrlo vješto poetski metaforiziraju kurentnu situaciju, dapače, ismijavaju je kroz crnu ironiju s blagim akcentom na slavensku mitologiju i neizostavnom black ikonografijom u koju su uključeni kozji rogovi, predatori, krv, leševi, beskurpulozni grabežljivci, nemani, gavrani, prokletstvo i još svašta toga. Jasno, sav smisao tekstova je ciljano dostignuće naše vrle političko-društvene ergele koja kroji ovakav život, a aspekt s kojega bend, odnosno tekstopisac Nefas gleda i doživljava sav ovaj zbrćkani životni kaos jest vješta poetska kritika koja nimalo ne laže, a ponajmanje da koketira s trivijalnošću. Moglo bi se o toj temi progovoriti štošta na nivou književnog eseja, a da skratim, dokaz za sjajan libreto jest i obrada stihova Ivana Gorana Kovačića "Moj grob" koji je, evo, doživio i sasvim sigurno bezgranično poštovanje iz underground krugova. Uostalom, i sam Goran je bio inspirativan demagog baš iz mrakova i tmina naše bliske mračne jugoslavenske prošlosti.



Glazba je pak, čisti, pravi, kristalno jasan black metal najbržih i najljućih tempova s blastbeatovima, no nije to lucidno prangijanje u svrhu samozadovoljstva, nikako. Kozeljnik i ekipa imaju dušu da konfiguriraju sjajne melodije s obiljem psihodelije i popratnih medikamenata u koje je uloženo mnogo truda što se uočava u svakoj od ovih 7 kompozicija od kojih niti jedna nije kraća od 6 minuta. Rešeta se tempovima (svaka čast Honzi!) punih 48 minuta (!), a gitare šibaju raznolike riffove, baraže, tremola, čak i psihodelično primjerene solaže (nema nikakvih 'catchy' intervala) gibajući se svom silinom i energijom kroz minimalistički iskrojene kompozicije koje ne daju nimalo predaha za opuštanje. Sirova snaga kojom impresioniraju iz takta u takt može se usporediti s Bathory i Burzumom, no oni su pak, bili sasvim druga priča začetaka; The Stone imaju artističku slojevitost hipnotičke uravnoteženosti koja je fleksibilna i magična u onom segmentu da je naprosto teško povjerovati kako ovakav bend i nakon dvije pune decenije rada može održati takav sjajan kreativni rejting da mu ama baš niti jedna pjesma ne zastrani, ne ode u neki kolokvijalni krivotok, da ne kažem u sporadično ispunjavanje prostora samo radi formata i stila.

Mene se najviše doima tema "Ja, car i bog" ('seme zla mi dobro klija/ misija mi tiranija/ gde god prođem kapa dole/ loše glume da me vole') koja ima neočekivani ambijentalni post-rock završetak, a svaka pjesma sadrži nevjerojatnu hitoidnost sa 100% izbačenom erupcijom najboljeg mogućeg black metala na svijetu. Novina u pristupu su zborski glasovi u nekoliko pjesama što dodaju gothic-symphonic šmek, a također valja spomenuti da se Nefasovi vokali mogu sasvim pristojno razabrati, naravno za nas na području ex-Yu koji razumijemo srpsko-hrvatski jezik. Stranci nek' se muče što znači otkin'o, jeb'si, braneć', pičkovac, proć', rvem se, međed…, to je bogatstvo našeg jezika, naših dijalekata kojih imamo, a Nefas ih umije vrlo dobro ukalupiti tamo gdje treba. Mišljenja sam da ta momčina u najboljim godinama ima još mnogo toga za reć' ne obazirući se na graktanje vrana oko sebe jer poetska snaga mu je ogromna baš upravo zahvaljujući upotrebi materinjeg jezika.

"Teatar apsurda":

'Mesta molim, ide krdo
Penjemo se svi uz brdo
Zadnja rupa
Kota nulta
Kraj je puta
Kuda i šta sad
Da li neko zna?

…predstava vam nije za kurac
Ua režiser, jebo te glumac
Radnja pošteno nervira,
Ne aplaudiram!
'

Naslovi: 1.Gavranovo, 2.Mrtvog negativ, 3.Moj grob, 4.Nuklearan, 5.Ja, car i bog, 6.Harmonija u haosu, 7.Teatar apsurda

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/12/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Dva pola ljudske prirode, EP

SANTORIUS SANTORIUS: Dva pola ljudske prirode, EP (2018)

| 18/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: So Far, So Good

CHARMING TIMUR: So Far, So Good (2018)

| 17/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sloboda

NINA ROMIĆ: Sloboda (2018)

| 16/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: The Shadow Lizzards

THE SHADOW LIZZARDS: The Shadow Lizzards (2018)

| 15/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Salutations du Fond du Monde

JALL AUX YEUX: Salutations du Fond du Monde (2018)

| 14/06/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
> diskografija
cover: Teatar apsurda
  • Словенска крв (2002)
  • Трагом хромога вука, kompilacija (2003)
  • Закон Велеса (2004)
  • Чујете ли, смеју нам се мртви..., EP (2004)
  • Live Curse from the East, split video (2006)
  • Магла (2006)
  • Triumph - Dark - Brotherhood, split (2007)
  • Неке ране крваре вечно (2007)
  • Serbian Woods, EP (2008)
  • The Ancestral Alliance, split (2009)
  • Umro (2009)
  • Old Wounds Bleed Misanthropy, EP (2010)
  • Golet (2011)
  • Crna hronika, kompilacija (2013)
  • Waiting for the Darkest Day, split (2014)
  • Nekroza (2014)
  • Necrotic God, split (2016)
  • Teatar apsurda (2017)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*