NEMOĆ: Kroz krvave rane slobode, EP (d.i.y./ bandcamp, 2021)
Samo jedna iznimno dugačka kompozicija od 18 minuta djelo je Luke Selmana iz Karlovca koji vodi Black Ash Circle s projektima A Knot Of Tongues, Drown, Enlightened Eye Of Ugin, Path Of Cestoda, Phezulu, Tkivo i Ashen Chalice o kome se nedavno pisalo www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30828. Mnogi bi se okrenuli na drugu, inferiorniju i komercijalniju stranu, no o ovome materijalu vrijedi razglabati: prije svega je kompleksan atmosferičan black metal najsirovije vrste s kućnom lo-fi kakvoćom otprilike onog balasta iz najranije epohe žanra 80-ih i ranih 90-ih kada se s takvih ploča čulo samo nesnošljivo krčkanje i zveketanje uz obilje šumova, ali posebnost mu daje upravo taj dekorativni dio što čini neurotičan i mračan faktor.
Nasuprot tome, ovo nije neka morbidna zajebantska furka već dobronamjeran domoljubni pamflet s otvarajućim samplovima tamburaške narodne hrvatske budnice "Oj narode Like i Korduna, došlo vrijeme da se diže buna", sumirajući pozicioniranost autora, a također je i odjavni dio sample "Na Kordunu grob do groba". Između toga nalazi se prilično uvjerljiv glazbeni kolaž sastavljen od post-blacka umjerenog tempa s repetirajućim gitarskim tremolima što zovu u boj, prelazak u blastbeatove s melodičnom nadogradnjom psihodelije, zatim neočekivani prostorni neo-folk/ world-music akustičnog, vrlo lijepog staccata u sedmoj minuti (šteta, jedva da iznosi dvije minute), da bi onda šibao urnebesno s blastbeat rešetanjima i razbacanim jezivim, sasvim nerazumljivim paklenim urlicima. No, na njegovoj bandcamp stranici stoji i tekst mada nisam baš najsigurniji u kojem kontekstu ove teme je odvrištan: 'U čast palim partizanskim borcima Korduna, Banije i Like/ Za slobodu/ Za pravdu/ Protiv okupatora/ Protiv fašista/ Sloboda narodu, smrt fašizmu'. Zadnji instrumentalistički dio od skoro 5 minuta su disonantna psihodelična tremola uz još ponešto galopa finiširajući ovaj dramatično aranžiran bojni i antifašistički pamflet do uzbudljivih performansa.
Kažem, mada je ovo jako loše snimljeno kroz rustikalno neobrađenu sirovinu, sav kompozitorski pristup ka gordom monumentalističkom pasažu s težnjom stvaranja remek-djela je itekako uočljiv da je ovdje riječ o kompetentnom izvođaču koji itekako zna što želi postići svojim stilom i načinom, a to je da prije svega ostavi upečatljiv dojam bez prevelikog gubitka na podilaženju sitnicama. Zažmiri li se na jedno oko, ovome materijalu i projektu se za početak može progledati kroz prste. Ima glavu, tijelo i rep, te nimalo nije banalno, a posve se uklapa u Selmanov stvarateljski opus da s malo može postići mnogo usmjeravajući se na zvuk, stil i nadasve jaku simboliku.