"Guardians" u prvom valu Covid-19 pandemije, u proljeće 2020. bio je solidan, no ne i pretjerano kvalitetan album. Bio je, prije svega predugačak, a potom i predvidljivo isklišejiziran. Potom su se meštri na žicama JB Brubaker i Brent Rambler prigodno melodično odvalili na instrumentalnom božićnom EP-iju "All I Want For Christmas Is You", a ovdje kao kompletan bend poručuju da je njihova kreativnost nepresušna, barem u kurentnom razdoblju. Ostaci nerealiziranih snimaka sa rada na spomenutom studijskom albumu ukazuju da imaju pjesama i materijala ko' pljeve, a mogli su komotno kompletirati dvostruki album, no, na svu sreću - nisu. Bio bi onda dosadan i produžen za pola sata, pa tko bi uopće mogao u kontinuitetu pratiti 80 minuta nabacanih pjesama koje su se raspršile s pomanjkanjem lirski krucijalno vitalnih fabula već nakon 2-3 teme… Ovako, s ostacima pjesama stvara se dojam o ne bitno drugačijoj percepciji, ali dobro dođe kao drugo poluvrijeme svjetskih prvaka koji se nisu plasirali u drugi krug takmičenja. Naime album "Guardians" se nakon tri velika prethodna uspjeha plasmanima na USA top-10 i top-20 zaustavljeni su na USA no.53 unatoč pozitivnih kritika; publici su dosadili i sve se čini da su u silaznoj putanji.



Da bi spriječili opadanje slave poput Argentine nakon debakla Maradone 1994., ponovno su 21.04.2021. na tržište izbacili čuveni album "Leveler" povodom 10. obljetnice, doveli Ryan Kirbyja i Mishu Mansura iz Periphery za dva stara singla "Poor Millionaire" i "Panagea", a onda i ovaj EP koji degustira međuigre "Guardians" albuma. Sve se praktički vrti oko dvije pjesme "Standing in the storm" u tipičnom smjeru i "Icarus", prve pjesme na kojoj je vokalist basist Dustin Davidson dobivši pravu priliku da ukaže na svoj frakcijski projekt Best Case Scenario (hm, tko zna, možda nova prva liga žanra?). Vokal mu je odličan, nema tu nikakvog spora i nesporazuma, a pjesmuljak melodičan, temperamentan, zavodljivo škakljiv i mnogo vuče na pop-punk/hardcore etiku. Tu je uvrštena i instrumentalka "Westworld" koju su još ranije snimili za potrebe istoimene HBO serije, a radi se o melodičnom country-core surfu što je vrlo zanimljivo jer su ionako sjajni glazbenici odvalivši se u 5 i pol minuta u kompleksne progressive gabarite.



Svakako, najzanimljivije je iz komercijalnog prosperiteta čuti obradu megapopularne "Cop Suey!" System Of A Down u kojoj se snalaze kao da je njihov original. Jeste, vokal je drugačiji od Serja Tankiana, ali senzibilitet je isti s 'up & down' amplitudama i, zna se, drugačijim sviračkim standardima, a tako i treba biti. Jer da je je pokušaj imitacije ne bi bilo dobro. A valja dodati, original na youtube ima MILIJARDU i bijednih 66 MILIONA pregleda… I naposljetku, tu su još dvije pjesme "Paramount" i "Extinct by instinct", ali one su daleko koegzistentnije na albumu. Ako ih tamo niste primijetili, ovdje stvaraju instrumentalne pedantnosti: obje su world-music poluakustare s orijentalnim prizvukom i nikada ne bi ste pomislili da je izvodi opaki, agresivan i žestoki metalcore bend. A sve to je dokaz činjenice da Augusti pošto-poto traže nove stilske relacije. Razumijemo li se, ovo nimalo nije loše, sve je to vrhunski izvedeno, odsvirano, snimljeno i producirano. Svjetski prvaci su i dalje u kvalitetnoj formi i s B-materijalima, ali spram one energije koju su imali prije 5 ili 10 godina, to više nije isto. Pokušavaju sa drugačijim strategijama mijenjajući igru prepoznatljivosti.

Naslovi: 1.Standing in the storm, 2.Icarus, 3.Cop Suey!, 4.Westworld, 5.Paramount (reprise), 6.Extinct by instinct (reprise)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/06/2021