Nakon 4 godine zabočki hardcore majstori pojavljuju se u osvježenoj postavi s novim vokalistom Dorian Vrgočom - Shtrabeom što je za površne poznavatelje benda poprilično iznenađenje nakon odlaska Petra Štokana Štoksija. Shtrabe je još prije desetak godina bio frontmen lokalnih tinejdžerskih punkera T Kao Krava? (jako dobro ih se sjećam s kvalifikacija za HGF 2008. http://terapija.net/koncert.asp?ID=4432 i 2009. http://terapija.net/koncert.asp?ID=6260), a sad je u potpunosti izrastao u energično grlo koje se u ovoj novoj ulozi pokazuje i kao tekstopisac u suradnji s bubnjarem Trshom (Marko Tršinski). Zanimljivo, Trsha i ja radimo u istoj firmi, a to smo otkrili tek kad sam jednom došao napraviti inventuru njegovog radnog mjesta, sad je to već davno bilo, 2013., nosio sam majicu Regenator Zabok, ali nakon toga uopće nismo ostali u kontaktu... Trsha: 'Ne mešaj posel i zadovoljstvo'. Ovako osvježeni, mladalački vokal dao je i novi energičan elan ovoj etabliranoj postavi; pjeva iz sve snage, ima moćan metalsko-punkerski growl ko' kombinacija Wattieja, Henry Rollinsa, Gary Meskilla i Mark Barney Greenwaya (Napalm Death), iz srca, sada već dovoljno zrelog i odraslog da ne koristi one rane pubertetske svjetonazore 'pivo je naš život, ne možemo bez nje', 'murija sim, murija, tam', 'daj mi bambus', 'poserem se na njih' (narodnjake) kad je imao 13-14-15 godina već to znalački koristi za uzajamnu lirsku komunikaciju na relaciji vlastite adolescencije i svjetonazora benda koji drži čvrsti revoltirani stav više od decenije što posebice dolazi do izražaja u temi "HC show" stihovima 'my life is hardcore show, started fighting on day I was born/ hardcore's been my life since I was 14', te ciklički nadolazi u gotovo svakoj pjesmi naglašavajući poznate, tj. specifične osobine revoltom nadahnute socijalizacije u ionako paradoksno-grotesknom kapitalističkom društvu. Tako se kroz pjesme provlače teme snage zajedništva (uvodna "Right here"), poneka intimistička, čak i emotivna crtica ("You or me"), razočaranje sa svijetom ("Walls of greed") ili pak totalno beznađe uronjeno u tugu i depresiju (naslovna "Tied to our screen"). Po običaju, sve su pjesme kratkih, jednostavnih i britkih formata od 2 do 3 i pol minute bez ikakvih solaža, ali s burno fijuktavim riffovima Završkija i Čefka čija snaga u sprezi ritam sekcije (basist je i dalje Marko Plečko) ne jenjava niti jedan trenutak od sveukupnih 26 i pol minuta materijala, a tu su i uleti grlenih pratećih vokala koji naglašavaju tu misiju zajedničkog obzora na jezgrovito uperenu kritičku raspravu o relevantnim društveno-političkim pitanjima na univerzalno postavljenoj osnovi koja nije lokalnog ili balkanskog, već svjetskog karaktera.

U drugom dijelu albuma idealno sjeda himnična "Head on" tromijim tempom kakvog je često znao koristiti Rollins Band (a i RATM), vrlo pjevna "Shadows" s melodičnim minijaturama kalifornijskog pop-punka (ovdje su stilski najbliži Bad Religion, NOFX i Overflowu), breakovima nafilana "Self destruction", zatim još jedna uvjetno rečeno tromija "Nothing" (ali samo u tri navrata), te završni urnebes "Hell to pay" čiji dio nakon druge minute evidentno pokazuje naznake velikog koncertnog benda koji će se pošto-poto promovirati i predstaviti članove na svirkama, dakako, kada prođe sva ta strka oko Covid-19. Ne bi bilo pretjerano reći da, premda je ovo vrlo kratak album, obilato napucan potencijalnim hitovima i da bi jednog dana mogao postati njihov 'tour de force' na račun vrlo dobro ispoliranog oldschool stila s novijim hardcore frakcijama jer je činjenica da im je ovako nešto uistinu trebalo za osvježenje i revitalizaciju vrlo ozbiljnih stavova bez puno duhovitosti i cinizma koji su im u prošlosti znali biti kamen spoticanja. Jer, kad si preozbiljan i totalno angažiran, teško da će te shvatiti ciljana publika. Određene zajebancije mora biti, a dolaskom Shtrabea .upset je to i dobio. On je sam po sebi vizualno već dovoljna količina primamljive zabave s adekvatnom porukom, a za one koji ga znaju od ranije, ovo mu je više nego pravo mjesto da nastavi svoj potentno nabijen punkersko-hardcoreaški talent kojeg u ranoj mladosti nije umio najbolje vokalno i tekstualno pokazati. Sad ovo jako dobro štima i treba se nadati skorim koncertima da se vidi u šta je Shtrabe kadra otići i kako animirati publiku. S njime, .upset imaju velike mogućnosti, ionako su glazbeno uštimani već jako dugo, a ovaj album im je definitivan vrhunac karijere. Pretpostavljam da će naredni biti još bolji.

Naslovi: 1.Right here, 2.HC show, 3.You or me, 4.Walls of greed, 5.Tied to our screens, 6.Head on, 7.Shadows, 8.Self destruction, 9.Nothing, 10.Hell to pray

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/06/2020