Ako vas put nanese prema Grazu, kao što je mene znao u 80-im godinama prošlog stoljeća u potrazi za pločama koje se nisu mogle nabaviti u bivšoj Jugoslaviji tumarajući auto-stopom cirka nekih 200 km od mog tadašnjeg Đurđevca u kome sam živio, a usput sam se redovito zaustavljao u Leibnitzu jer je tamo bila jedna odlična prodavaona, samo nekoliko kilometara dalje je skretanje za Kirchbach, maleno mjesto, rečemo gradić od nekih 3-4 tisuće stanovnika kroz koji sam znao povremeno prolaziti uobičajeno se pitajući na kojekakvim putešestvijama od istoka do zapada ima li u ovakvim manjim naseljima dobre glazbe, bendova i nečega što bi me interesiralo. Česti odgovor je bio, pa i nema ništa bogznakaj osim fanova. Na svu sreću, mnogo godina kasnije, a biti će skoro i više od 30 saznajem da tamo ima hardcore-punk bend 8082 8082kbhc.bandcamp.com/ koji djeluje od 2017/18, jednom su nastupili i u Zaboku prije korone (7.XI 2019.) i tu je 'kliknula' ova odlična suradnja s našim, jako dobro provjerenim i iskusnim majstorima. Kao friški bend, imaju tek jedan zanimljiv EP "8082" (2019), jedan singl "Fall to the ground" (2018) i ove dvije pjesme koje, razumijemo li se, razvijaju kompleksniji pristup prema hardcoreu s učestalim ubacivanjima iz višlje u nižu brzinu mijenjanjem precepcija i slikovitosti, a ja bih primjetio i osebujne aranžmanske kreativnosti u svega nepunih 6 minuta. "Catch a breath" je prije svega jednostavno izrečena poetska figura: 'udahni, ukloni se od ovog mentalnog stresa, shvati što imaš/ ne zaglavi u prošlosti/ vrijeme je da očistiš svoj nered' dramatično nastavljajući 'umoran si i bolestan od ovih sranja, um ti je utrnuo, koji si kurac postao, nastavi s ovom bijedom, postao si rob vlastitog ega, a čekaš nekoga da povuće obarač... potraži svoju snagu i osjećaj se duboko u sebi, diši'. Ovo je 3 nepune minute najbijesnijeg Minor Threat križanog s Black Flag uz dvije dijafragme: središnji dio prelazi u tromiji ritam, a onda i u sludge-punk skoro dovedenog do doom referenci (a Black Flag su često znali eksperimentirati, sjećate li se?). Ovakvoj pjesmi odmah prilazim s mnoštvo neskrivenih simpatija. Da me netko na benzinskoj u Kirchbachu dok sam pio pivo uputio u neki podrum gdje ima ekipa koja svira ovakav kompleksan hc-punk, odustao bih od kupovine ploča New Model Army ili D.O.A. Okey, Fugazi su mi ostali i dalje u srcu, ali oni su drugačija priča.



Nadalje, druga "Day by day" je bezrezervna himna s još jednostavnijim poetskim pristupom: 'progonjen godinama, čvrsto držim uže/ suzbio neuspjeh, sad me pusti/ ispljuni krv na naša uvjerenja/ i shvati razliku između mene i tebe/ ... mi smo mrtvi?/ ti si za mene mrtav?' u kome je jasna socijalna i politička slika onih koji se bore za sebe, dakako na dvojakoj i višesmislenoj razini, a ovo istovremeno može biti i vrlo dobar propagandni štos za budućnost, no kontekstualizarno, zna se da 8082 aludiraju na hijerarhijske odnose između bogatih slojeva austrijske (bečke) elite spram malih i običnih ljudi koje život i socijala ne maze. Prevarili bi ste se ako mislite da je u Austriji život idealan. Pjesma je, naravno, dramatično i teatralno uvijena u početni brzi dio, a onda ponovno ide u sludge-punk s dvojakim kreštavim vokalima odličnog Tomas Poellitscha (frontmen) i Florian Sommera (gitara) koji daje onu referencu, eh, jebi ga, meni nikako ne 'sjeda' patetično nemutirani vokalčić Josh Kiszke iz Grete Van Fleeth, baš sam neki dan slušao njihov novi album sa svojom ženom i komentirali smo da bi on jedino dobro mogao funkcionirati kao neki visoki tenor-kreštavac u nekom hardcore-punk bendu insunuirajući ucviljenu ženu, ha-ha-ha... Moram spomenuti i bubnjeve Philippa producirane kroz prostorno bogati dekor u kome su srezane funkcije činela, ali se čuju ne uništavajući osnovnu strukturu visokih tonova u čemu mnogi griješe radeći obilje buke. Njegova pedala, doboš i povremeni prelazi se tako jako dobro čuju praktički kao da vam lupa u vlastitoj sobi, a ne uništavaju sluh kao što mi se znalo događati na bezbrojnim koncertima. Valjda je to zasluga i Tom Zwanzgera u Stressstudios u Grazu. Shvatili ste, ovdje je i zvuk fenomenalan, te sam nakon ovog zadovoljstva odmah išao poslušati Fugazi, ma jebate, kakva je ovo razlika u produkciji... Došlo mi da samog sebe požderem: ne može se Fugazi usporediti u produkcijskom smislu s ovim Austrijancima koji su, istina, svirački nešto slabiji, ali produkcijski su za 30 godina jači i tu nema dvojbe. Samo usporedite snagu ove dvije pjesme s produkcijom, recimo "In On The Killtaker" ili "Red Medicine" albuma, kada su Fugazi bili najjači, sve će vam biti jasno. Ako ovi dečki iz Kirchbacha imaju bedž, rado ću ga nositi na reveru sakoa, jakne košulje ili majice. Ove dvije pjesme su kratke punk-simfonije.



Premda u principu ovaj EP od svega 10 minuta počinju naši zabočki .UPSET koji su nakon odlaska Štroksija na vokalu dobili još boljeg Štrabeja (Shtrabe) i znatno se popravili, prednost sam dao Austrijancima čija me glazba i stil neopisivo dojmila odmah na prvo slušanje. Štrabe je u tom aspektu daleko bolji vokalist od Toma: bijesan je, krvav, agresivan i nema niti najmanje oscilacije, a to je najbolji vremenski dio .UPSET da snimi, a iskoristi ovako moćno mlado grlo koje možda za 5-6 ili više godina neće imati ovakvu fantastičnu vokalnu performaciju kao što je ima ovdje na dvije priložene, vrlo kontradiktorne pjesme "Thank you" i "Fuck you". Prva ima snažni zavičajni, pa i domoljubni kontekst, naravno, na engleskom jeziku jer .UPSET još od ranih dana streme ka inozemnom rejtingu kojeg će i dobiti, to je sigurno: 'rođen na mjestu kojeg nikad nisam skužio, nikad nisam imao šanse uz toliko sranja i previše mržnje/ u ovom neredu sam ih našao nekoliko..../ želim vam od srca zahvaliti što sam izgubio neke prijatelje/... pokušajte zadržati one koji su ostali, nekoliko odabranih me uvijek održe/ zauvijek ču te nositi u srcu, dok ne odem, dok ne iskrvarim', a druga "Fuck you" odbrojava dane i vrijeme lažne internet funkcije, igre bez kontrole, privaćanja mreže laži, ljubomore i suočavanja s istinom koja je u principu i najgori neprijatelj, pa, slobodno bih rekao, avangardnog načina razmišljanja ukazujući da čovjek može živjeti čak i bez vešmašine i frižidera.

Glazba im je i dalje direktna, brza, jezgrovita, melodična i sadržajna, puna riffova Chefike i Zhendre, a o tempovima Trshe koji radi poput najkonciznije ritam mašine programirane u tisućinku sekunde može se govoriti jako dugo. Dolaskom Štrabeja su dobili više na punk elanu, izbacivši onaj prethodni 'metal' prizvuk iz ranijih perioda razvivši se u punk. Meni osobno je album "Tied to Our Screens" (2020) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30053 jedna od boljih domaćih hardcore fantazija koja zvuči svjetski, a ove nove dvije pjesme kao dopuna nastavku s osjetnim Overflow/ Bad Religion pristupima. Sveskupa, ove 4 zajedničke pjesme split izdanja pokazuju ogromno natempiranu snagu, energiju i kreativnost hardcore scene iz provincije, ajde, manjih mjesta koja po ničemu ne zaostaju za urbanim svjetskim undergroundom. Vraški moćno!

Naslovi: 1. .UPSET - Thank you, 2. .UPSET - Fuck you, 3. 8082 - Catch a breath, 4. 8082 - Day by day

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/04/2021