Može se nekom zidaru, konobarici iz gradske ili seoske kafane ili krčme, recepcionaru na porti hotela, drvosječi s motorkom, piljarici s placa, zanesenim klincima hipsterima na bazenu, ekipi po plažama što se sakupljaju oko koketnih pečenjarica u badićima, visoko obrazovanom intelektualcu 21. stoljeća, službeniku, šoferu, slastičaru, guraču ručnog viličara, picmajstoricama, noćnim damama i inima učiniti da je "Disko mahalac", prvi EP zaječarskog MC-ja Jića (Danijel Pajić) ona prava (ili kriva) roba što veliča turbo folk na urban način. I neka tako smatraju, argumenata ima dovoljno u glazbenom sadržaju nakrcanom sampliranim i izvještačenim sekvencama jedinstvenog i unikatnog balkanskog novokomponiranog, pardon, contemporary štimunga. Međutim, iza te providno zavodljive kulise koju su sastavili DJ Silent LTDFM, Stefan Softić, Fokus i Dardy D, nalazi se pankerski hip-hop koji ustvari radi sprdačinu na vrlo inteligentan način uvlačeći slušatelja da uistinu pomisli kako je ovdje riječ o genetički sročenom turbo-folku. Ali, brus. Promotre li se i pažljivije poslušaju stihovi što ih Jić izbacuje insinuirajući šabanistički akcent tipičnih 'urbanih' narodnjaka, otkriva se oštar revolt onog stanja kada se protiv neprijatelja bori s njegovim oružjem. Danas je moderna furka filmaša i umjetnika ući u recimo doba Hitlera i spriječiti ga u masakru. To je nekim dovitljivijim artistima lako fikcionalizirati da ispadne zabavno. Ali vremenski otklon je predug i nije učinkovit izuzev medijske percepcije prekrojavanja povijesti. No, biti tu na Balkanu u ovo kurentno doba kad je svekoliko pučanstvo obdareno medijskim kičerajom, političkim malverzacijama u kojima nema zdrave pameti osim grabeži za vlast 'ko' jebe narod', reći nešto konkretno na 'narodski' način, a da nije tipična zajebancija koja odvlači glavnu temu na neki sasvim drugačiji kolotur, stvar je pronicljive Jićove metodike s kojom ostaje u društvu i narodnjaka, urbanih turbo-folkera, alternativaca, repera, a naposlijetku i pankera, mada se taj 'pank' ne osjeti otprve.

Nije sad ovo ona stara parafraza Rokera s Moravu što su davno konstruirali ovakvu, vrlo sličnu formulu r'n'r-a na narodnjački način, a Jić se poslužio hip-hopom, dapače, razlika je ogromna. Dok su Rokeri svoje teme bazirali na zdravoj ruralnoj zajebanciji koju je shvaćao svatko u bivšoj velikoj federaciji, Jić se služi ozbiljnim socio-političkim, društvenim i kulturološkim preokupacijama stavljajući se u poziciju artista kome su humor, ironija i kritika braća i sestre u općem metežu prenapućenog kokošinjca turbo-folk fikcije.



Lukavo pankerski nastrojen da tjera šegačinu na zabavan način, kroz samo 5 pjesama u trajanju od 10 i pol minuta prožeo je neke od vitalnih osobina i karakterno prikazao stvarno stanje poopćenog balkanskog mentaliteta sjebanog svime i svačime: nacionalizmom, težnjama za nečim nedostižnim, materijalizmom, bahatim preseravanjima, političkim manipulacijama, nekorektnošću, hipsterajom dobro uhljebljene ergele čije je roditeljsko i rodbinsko zaleđe u vladi, politici i nepotizmu, obnavljanju starih vrednota Zorana Kalezića (u naslovnoj "Disko mahalac", majko mila, gdje ga se sjetio?), konstruktivnim predodžbama za aktivne, sasvim moguće promjene... Uglavnom, karta na koju se odvija igra je smišljeni koncept protiv beznađa u kome se bijes izbacuje jasnim argumentima: 'u jednoj ruci mic (mikrofon), u drugoj pasoš/ nije dobro znam, al ne znam dal' bih tamo/ jer ipak, ovde je bolje, svoj sam na svome.../ ovde plamene zore, napred vozim u rikverc' ("U biti beat"), 'Kosovo je Rumunija' ("A šta sutra" s Vučićevom demagogijom 'lagali su oni, a ja sam govorio istinu'), 'šuplji umovi na kristal methu što na drum'n'bassu traže Šemsu/ bolesni krugovi, priče ljubavi, svaki su smisao ubili.../ ti hipsteri, dileri s ćaćom u stranci, kučkini sinovi'/, tasteri, mamci, niski udarci, teški lobovi... sve bi prodali/< ("Šabani").

Rocka i punka ovdje nema u glazbenom izričaju, ali se itekako osjeća kroz stihove, pogotovo pritajeni hardcore bijes i bunt pun ironije. Ustvari, sve je ovdje ironija s dubokim konotacijama izvrsnosti izvedbe lirskog i vokalnog hip-hopa, alternativnog, može se reći i zavičajnog, domovinskog jer Balkan je svim južnim Slavenima domovina koje se stide i s kojom se ponose pred strancima. Jić je izabrao adekvatnu dozu socio-političkog cinizma ne napadajući nikoga konfrontacijski i pokušavajući biti što bliskiji sa svim svjetonazorima koji momentalno imaju preimućstvo dajući si veliki vjetar u leđa za budućnost.

Kako god karijera Jića tekla u nastavku i u kom god smjeru otišao, ovaj EP je fantastičan početak. Stihovi su bitni, govore sve, mjuza prekrcana narodnjacima, a to nije raritet. Oni s malo boljim sjećanjem znaju što su Public Enemy, Eric B & Rakim, Fun-Da-Mental, ajd' ok i Asian Dub Foundation napravili tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. Jić je balkanski nastavak velikog osvještenog hip-hop trenda borbe s mrskim neprijateljom - nacionalizmom i šabanizmom.

Naslovi: 1.U biti beat, 2.A šta sutra, 3.Šabani, 4.Disko mahalac, 5.Živimo turbo

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 21/07/2019