home > mjuzik > Wheeltappers and Shunters

kontakt | search |

CLINIC: Wheeltappers and Shunters (Domino Records, 2019)

Očekivalo se da će ovi liverpulski čudaci do 2017. uspjeti napraviti novi album povodom 20. obljetnice postojanja, ali čak nisu niti sastavili kompilaciju tom prilikom. Barem s onim uspješnim singlovima iz prvih 10 godina rada. Jedino su nastupili s John Caleom, ali godinu ranije kao gosti na show koncertu 'The Velvet Underground and Nico LP' u Liverpoolu pripremajući se da nenadano predugačku diskografsku pauzu od čak 7 godina prekinu nenadano prekratkim albumom koji s 12 pjesama ne iznosi niti pola sata (točnije 26 i pol minuta).
[  ]

Retro obzor u razdoblje Liverpoola iz ranih 70-ih godina 20. stoljeća kada su se The Beatles razišli samo je uglavnom lokalnom stanovništvu ostala u sjećanju sumorna slika velegrada bez neke osobite privlačnosti, a još manje je ostala memorija na dva okupljališta Wheeltappers i Shunters Social Club, klubova u kojima su radničku klasu zabavljali Dusty Springfield, Roy Orbison i Bay City Rollers, a znalo se svirati i folka uz bendžo i usnu harmoniku, te gomila obrada po izvedbama jeftinih i primitivnih zabavnih gažersko-revijalnih bendova. Pola stoljeća nakon toga jadnijeg i neperspektivnijeg razdoblja, Clinic se prisjećaju te fantazmagorične zlokobnosti svojeg djetinjstva ponovno se ironično našegačivši na svoj specifičan način, ovaj puta začinjen lokalnim humorom i cinizmom odšetavši u to vrijeme s neskrivenom nostalgijom da je to bilo doba njihovog grada kada tu tešku depresiju nitko nije uspio pretvoriti u adekvatnu inspiraciju.



Pa ipak, makar i s ovolikim odmakom, uspjeli su djelićkom nepatvorenog crnog humora predočiti tu atmosferu: otvarajuća pjesma "Laughing cavalier" je u tom pogledu očito izvađena iz nekog novinskog oglasa tih godina kada su se organizirali turistički odlasci autobusima u Blackpool na koja su hitali oni željni nekakvog boljeg provoda nego li ga je nudio Liverpool, dok je recimo, lirski ponajbolja "Flying fish" odjek te vremenske udaljenosti s naglaskom na zvukove hotelskih i restoranskih bendova kakvi su bili česti gosti u ta dva kluba ili posljednja, vrlo satirična "New equations (at the Copacabana)" s duhovitošću one žudnje da se prekine sa turobnošću i ode u to čuveno brazilsko ljetovalište i provede bar nekoliko dana u hotelskom salonu gdje bi se krojile 'nove jednadžbe' budućnosti. Naravno, Clinic kroz zagonetnu čudnovatost stihova Adrian Blackburna čitavim tijekom albuma protežu rascjepkanu vizuru prošlosti grada, ali i same Britanije ironično je predočivši omotom slamnate kuće insinuirajući na prljave tržnice, jeftino sklepane turističke destinacije jer nije bilo sredstava da se ode nekud na jug, barem Sredozemlje ako ne i negdje dalje zlokobno prizivajući nekadašnji seoski život u velegradu koji danas vrijeđa uvaženu elitu u vrijeme Brexita što se odražava u laganoj protestno prgavoj elegiji "Be yourself/ Year of the sadist" kakvu komotno mogu potpisati The Residents.
[  ]

Po tom lirskom (a i angažiranom) aspektu sveukupni učinak je jezovito uvjerljiv prelamanjem ne tako daleke povjesne građe, dok je u glazbenom mnogo tananiji nego li na solidnom prethodniku "Free Reign" (2012). Gitara Jonathan Hartleya osim u tri-četiri pjesme gotovo i da nema, više se fokusirao na svoj klarinet, a osnovu čine minimalističke linije basova Brian Campbella u skladu s elektronskom pratnjom ritmova Carl Turneya koji vrlo rijetko uključi set živih bubnjeva ("Ferryboat of the mind"). A najviše ima synthova i klavijatura nastavljajući zacrtani zvuk i stil uronjen u psihodelični post-punk sa šmekom tih davnijih vremena britanske psihodelije kada su Pink Floyd sa Syd Barrettom tek bili velike nade ili znaju odšetati u preteču electro-wavea s pjesmama "Mirage" ili "D.I.S.C.I.P.L.E." koje se doimaju poput Cabaret Voltaire i Suicide upravo iz tog razdoblja 70-ih. Ne treba niti govoriti da se svakim novim preslušavanjem otkrivaju novi poeni makar koliko to oni banalno djeluju prilikom prvog susreta s ovim albumom, pa s toga ne bih unaprijed promišljao da je ovo glazbeno površan rad, ali spram onog ponajboljeg "Do It!" iz 2008. je daleko mršaviji.

Naslovi: 1.Laughing cavalier, 2.Complex, 3.Rubber bullets, 4.Tiger, 5.Ferryboat of the mind, 6.Mirage, 7.D.I.S.C.I.P.L.E., 8.Flying fish, 9.Be yourself/ Year of the sadist, 10.Congratulations, 11.Rejoice!, 12.New equations (at the Copacabana)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/05/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ravna ploča

MISHA MASHINA + MASHTRAKALA: Ravna ploča (2018)

| 24/05/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: The Radiant Dawn

OPERATORS: The Radiant Dawn (2019)

| 23/05/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Posljednji kardan hrvatskog podvozja

KVINTOLOGIJA MONTAŽE: Posljednji kardan hrvatskog podvozja (2019)

| 22/05/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Punir

FANGE: Punir (2019)

| 21/05/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dear Cavity

TRIBUTE TO DEAD GENTLEMAN: Dear Cavity (2019)

| 20/05/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*