Kad Amerikanac otvoreno kaže za svoju domovinu da je glavni terorist i zločinac koji šerifuje po svijetu, koji je istrijebio bizone i Indijance, da sije strah i paniku, te da mu je ubijanje osnovni dio njegovog veličanstvenog 'masterplana', onda se to sasvim opravdano shvaća i podrazumijeva pod ustavnim pravilima o demokratskoj slobodi govora i izražavanja u USA. Međutim, kad Hrvat kaže, napravi ili napiše nešto protiv Hrvatske, sudac koji poštuje ustav opaprči mu deset doživotnih kazni i za njega i familiju i narednih nekoliko pokoljenja, daleko više nego li onima koji su opljačkali državu i brane ih isto tako podmazani pravnici za koje je to samo običan politički montiran proces protiv dobročinitelja, a u krajnjem slučaju ako dođe do kazne, onda je to poraz pravne države koja obavezno mora sastavljati nove amandmane kako ne bi više dolazilo do ovakvih ogromnih propusta da se optuži i kazni nevin čovjek proglašen članom kriminalne organizacije. Ma svašta u našoj lijepoj razmrdanoj kad institucije tako revno i odano rade svoj posao. Ali neće tako u USA. Evo, ovi legendarni začetnici hip-hopa u proljeće 2018. objavili su prvi pravi album nakon 1997., elem nisu poetirali punih 20 godina (u međuvrevemu su svratili i do Zagreba nastupivši 14.XI 2010. na 6. VIP Zagreb Jazz Festivalu u ZKM-u). Osnovani su simbolično na dan rođendana Malcom X-a, 19.V 1968. u njujorškom Harlemu nedugo nakon smrti Martin Luther Kinga, svoje djelovanje su zasnovali na idejama afro-američkih aktivista koji su koncem 60-ih godina sudjelovali u pokretima za ljudska prava u SAD-u. Neki od njih su blisko surađivali i s organizacijama koje su se borile za određena načela, pa je samim time aktivnost The Last Poets usko povezana sa aktivizmom i tekstualnom političkom angažiranošću. Samo ime preuzeto je iz poeme južnoafričkog pjesnika Keorapetsea Kgositsilea koji je poznat po zanimljivom vjerovanju da je jedan iz ere posljednjih pjesnika prije nego oružje preuzme vlast. Ono što ih je u samom startu odvojilo od svih crnačkih sastava tog vremena bila je sasvim jednostavna glazbena forma koja se prvotno bazirala na ritmici udaraljki bez ikakvih drugih instrumenata na koju su izvikivali svoje angažirane tekstove o crnačkim pravima i ugnjetavanju koja su doživljavali svakodnevno, ali i o tadašnjim političkim i ratnim temama vezanim uz vjetnamski rat, zahlađene odnose između USA i SSSR-a, te su sasvim nesvjesno bili pretečama rapa/ hip-hopa. Tek kasnije su proširili postavu sa gostujućim glazbenicima i okrenuli se prvo ka jazzu, a onda ka funku gdje su se i zadržali do današnjih dana.



Objavili su dvadesetak izdanja, što studijskih albuma, kompilacija i živih zapisa, a od široke ekipe koja je u nekim fazama brojala i po 6-7 članova danas su samo ostali Abiodun Oyewole (rođen kao Charles Davis), Umar Bin Hassan i Baba Donn Babatunde, a svi su oni prevalili 70-tu godinu života. Jalal Mansur Nuriddin je umro taman nakon realizacije albuma "Understand What Black Is" u lipnju 2018., dok su Suliaman El Hadi, Nilaja, Abu Mustapha i Kenyatte Abdur-Rahman umrli ranije. S tim povratničkim albumom ponovno su prikazali relevantnu povijesnu filozofiju identiteta crne rase pruživši gromke kritičke komentare afroameričke svijesti kroz 8 pjesama na kojima im gostuje impozantna sviračka ekipa poput Graham Coxona na gitari (Blur), Winston 'Horseman' Williamsa (bubnjevi), Charlton 'Bubblers' Oglivie-a, Ross Stanleya i Matthew Bourneya (klavijature, synthovi, klavir), te još desetak glazbenika na bubnjevima, udaraljkama, bas gitari, trubi, trombonu, fagotu, saksofonu, tubi, flauti, klarinetu... Friška verzija tog albuma objavljenog povodom 50. obljetnice djelovanja uobličena je kroz fantastičnu dub produkciju čuvenog londonskog Prince Fattya koji je radio upravo s Graham Coxonom, ali i s Gregory Isaacsom, Dub Syndicate, Lily Allen, A Tribe Called Quest, Brand New Heavies, Kula Shaker, The Sugarhill Gang, Adrian Sherwoodom... a i sam ima 6 studijskih solo albuma. Na ovih 8 kompozicija odsviranih potpuno analogno bez ikakvih kompjuterskih programa, te naknadne dub post-produkcije s glatkim rock-steady beatovima, savršeno dobro se shvaća platforma socio-političke scene u USA od Trumpove inauguracije, mnogih uskraćenih aspekata čovječanstva i poremećene socijale sve do osobnih borbi pojedinca da nešto ostvari u svojim humanim nastojanjima odupirajući se bukvalnoj stihiji neonacizma i gramzivog neoliberalizma.

Obavezno štivo za repere, hip-hopere, rastafarijance, poklonike dubova, ali i široke socio-politički angažirane rock audijencije.

Naslovi: 1.Rain of terror, 2.We must be sacred, 3.How many bullets, 4.Certain images, 5.The music, 6.Understand what black is, 7.What I want to see, 8.North, east, west, south

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 09/04/2019