Kad se onomad davno u ljeto 1981. pojavio prvi, jedini i posljednji, odnosno unikatni album Šarlo Akrobate "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." prisustvovao sam (ne)opravdanoj reakciji uznemirenih i anksioznih lica kiselog pogleda. Svi su očekivali nastavak pop pogodaka kao što je bio trojac pjesama sa singla "Ona se budi/ Mali čovek/ Niko kao ja" koji je predstavljao po nekoj generacijskoj osnovi vrhunac tadašnjeg jugoslavenskog novog vala, no velika ploča je mahom svima bila sjekira u vodi koju nikako nisu mogli izvući van. Sjećam se, ploču sam redovito presnimavao svima, čak i nekim mojim tadašnjim curama, a kad su je poslušale s audio kasete zaključile su da sam budala s kojom ne treba imati posla i redovito sam dobivao nogu što je koji put i bila moja najbolja obrana jer niti komadi nisu bili Bogznašto. Ak' sam htio po kratkom postupku prekinuti s nekom, snimak te ploče je bio najbolji argument. A znam jer sam se mnogo puta uvjerio, još i danas ponekad naletim na ljude sličnog mentaliteta i senzoriranja: "Ona se budi" im je jedna od ponajboljih pjesama tog vremena, ali album doživljavaju kao katastrofu jerbo Šarlo nije znao svirati. Jes, nije znao svirati onako kako bi oni htjeli, a kako i bi kad Šarlo nije bio bend koji bi svirao onako kako raja traži. Evo, danas imamo još jedan takav vrlo sličan izdanak u obliku ovog prvog dugosvirajućeg ostvarenja benda nastalog kao frakcija sjajnih makarskih Spiridon. Ne bih mogao garantirati koji su točno članovi Spiridonaca u ovoj postavi jer navode se sljedeća imena - Dr. Bre (gitara broj 1), Billy (bas), Klado Jarr (bubnjovi) i Zlokos (vokal, gitara broj 2). Zanimljivo i degutantno jest to što im na facebook stranici stoji pod 'interesi benda: širenje mentalnih bolesti' što nije daleko od Šarla koji se bavio mentalnim bolestima kod djece. Furke su im otprilike slične: kroz ovakvu sofisticiranu prizmu svjetonazora ustvari kritiziraju općeniti mentalitet spominjući kroz izurlikane tekstove poput Bege iz Trobecovih Krušnih Peći masu poznatih estradnih, mitskih, imaginarnih i inih likova što su im trn u oku (Kajin, Abel, Nina Badrić, Kristijan Ugrina, Toni Cetinski, politikanti, face iz narodnih medija...) šegačivši se do besvijesti s potentnim stupovima hrvatske stvarnosti i njihovim odjekom u prosječnom hrvatskom pučanstvu koje nije kadra razlikovati umjetnost od kiča i neukus od običnog zavitlavanja.



Ovaj bend koji se skraćeno zove i ZLIN prikazuje poremećeno stanje takve svijesti s opravdanim pedigreom alternativnog poimanja rokačine uronjene u post-punk i noise otvarajućim kompozicijama "Gugenheim 1", "Kamen s planine" i "Ubi me/ Tanovac" što čine trolist prepoznatljivosti stilski kombinirajući kraut i space rock dugotrajnim solažama u iznosu od čak 20 minuta, dok je spomenuta storija "Kiki Ugrina" vrlo kratki komad britkog punka od samo minutu i 19 sekundi (najkraća je žestoka "Crvi" 1.05). Kroz 12 mahom raznolikih pjesama bend se pokazuje vještom eksperimentalizacijom u prihvatljivom pristupu koji danas više i nije onoliki bauk kao što je to nekoć bio Šarlo, no valja podvući crtu koja razgraničava stereotipni klišej 'pop' formata na račun artificijelnosti. Sve ovo što se nalazi na albumu prouzrokovao je revolt bijesnih, a k tome i vrlo dobro svirački potkovanih muzičara koji se nikome ne priklanjaju, čak niti širokoj struji 'indie' rockera i njihove publike koja umije tražiti suviše pretenciozne poduhvate nalik na britanske i američke žvake, a ovi ih Makarani vješto izbjegavaju gradeći svoj osebujan materijal s punoćom vlastitog autorskog legitimiteta ne prežući niti od de-kompozicijskih sekvenci ili abrazivno naglašenog kaosa.

Shodno tome, album je oprečna tvar s dvije oštrice koje jako dobro sijeku i smisao za avangardni ukus, a i shvaćanje zbrke, no bez obzira na to, ostvaren je pun pogodak kod umjetničkog izraza kome ne treba mazati putra na glavu. Ima ga dovoljno za poskliznuti se i poravnati gubicu, natrljati nos i slomiti kosti. Bez dlake na jeziku, reže od prve. Ne treba ga brusiti i uvjeravati u njegovu prodornost. To je to što se i očekuje od jednog nadasve kreativnog rock benda koji, valja se nadati, nije s ovime draguljom zatvorio svoj opus poput Šarla.

Naslovi: 1.Gugenheim 1, 2.Kamen s planine, 3.Ubi me, 4.Prije sna, 5.Magla, 6.Gugenheim 2, 7.Guru banana, 8.Kiki Ugrina, 9.Crvi, 10.Briga me, 11.Kišobrani, 12.Noktosjekač tužna lica

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 04/07/2018