home > mjuzik > The Shadow Lizzards

kontakt | search |

THE SHADOW LIZZARDS: The Shadow Lizzards (Tonzonen Records/ Creative Eclipse, 2018)

Ovoliko gitarskih solaža kao što ih je nanizao Simon Schnellinger na ovome debiju relativno mladog trojca iz Nürnberga nije uobičavao niti pokojni Jimi u slobodno vrijeme kada je znao odvaliti sessione i jamminge sa Steve Winwoodom, Eric Claptonom i još ponekom izabranom ekipom nevezanom uz službene albume njegovog benda The Experience. Takvih bootleg albuma, uglavnom živih zapisa u Jimijevoj kolekciji ima barem tridesetak, ako ne i više, a mahom na svima je znao biti odvaljen u svijet maligana, THC-a i LSD-a ne trudeći se postavljati neke kompozitorski visoke standarde koje je brižljivo gradio na studijskim izdanjima. Njegova prateća ekipa mu je dozvoljavala što god da mu palo na pamet u dotičnom trenutku tako da se tu često pronašlo potpuno kaotičnih i ekspresivnih poduhvata, soliranja od po desetak i više minuta, a također se tom prilikom često odigravalo i posve izgubljenih seansa gdje Jimi uopće nije znao kamo se svirački i psihološki zaputio, gdje se nalazio i kako se iz toga izvući.

Elem, ovaj trojac u kome su još Jochen Leistner (vokal, bas, organ) i Oliver Pfeiffer (bubnjevi) dozvoljava upravo takve prostore Simonu za 'guitar hero' poteze tek rijetko se odlučujući za neke vlastite intervencije, kojih, doduše ipak ima, Bogu hvala u ponekim kompozicijama uokvirenim teškim baražama hammond organa oživljavajući prastari zvuk Deep Purple. No, glavinu materijala čine te Simonove solaže uzajamno isprepletene riffovima fiksiranih za svaku pjesmu razvijajući nedvosmisleno pedantan i predan, ali vraški zamoran retrospektivni rock konformizam zasnovan na standardnim postulatima psihodeličnog rocka kasnih 60-ih i s početka 70-ih. Kao osobito upečatljiv utjecaj ističe se uloga Grand Funka što se očitava u samoj stilizaciji i što nikako nije nešto loše, međutim bend je ovakvom kombinacijom jasno vidljivo i slušljivo osjetno izgubio na originalnosti autorskog izraza. Onog koji se očekuje od benda što oživljava stare tradicije, ali pri tome legitimnost i kreativno jaka potka su nadasve upitne.



Okey, još uvodni dio albuma s instrumentalom "Power on" i relativno prihvatljivom "Rip me off" prolaze tu opskurniju klišejiziranost zbog jednostavnijeg obrasca u kome se ne ističe tolika uloga gitarske solaže, no od treće "Breathtaker", pa gotovo do konca albuma Simon uporno pegla te intervencije potpuno izgubivši na draži nekakvog vlastitog, prepoznatljivog muziciranja koje se nimalo ne razlikuje od svih onih silnih i daleko poznatijih guitar heroja što su ugledani u nedodirljivi glazbeni talent velikog Jimija. A usput, nitko ga nije uspio nadmašiti avangardnijim i kreativnijim stremljenjima bez obzira na svu onu tehniku i produkciju pridošlu od onog vremena naovamo.



S druge, pak, strane, kad ne bi bilo tih svih pretjeranih Simonovih virtuoznih ispada, dobar dio strukture ostao bi sabijen u sasvim jednostavne kompozicije čime bi se čitav album skratio za barem pola sata od ukupnih 60 minuta, no tada njegov namjerni egzibicijski pretencionizam ne bi bio toliko istaknut što bi, hm, na žalost sveg onog auditorija koji upravo 'klika' i 'pali' na ovakav gitaristički pristup bila jedna velika manjkavost. Kako god, vrijedi spomenuti čvrsti Jochenov vokal, te tvrde i teške linije hammonda što osobito do izražaja dolaze u kompleksnim "Go down" i "Rarity" odražavajući onaj iskonski smisao za progressive rock, te u završnoj "Walk on" blago poškropljenoj jazzy/boogie elementima. Da ne bi bilo sve na tim gitarskim pretjeravanjima, osjeća se ponešto i duha stonera i space-rocka, doduše u tragovima, no kompletno sažimajući, veliki dio sasvim solidnih ideja pojela su ta nepotrebna granatiranja kao da 1968. tek počinje…

Naslovi: 1.Power on, 2.Rip me off, 3.Breathtaker, 4.Go down, 5.Overhaul, 6.Sea of curls, 7.Rarity, 8.Warzone, 9.Top of the mountain, 10.Walk on

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/06/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*