Predrag Nedić je isto kao i svoj paralelni projekt Hospital Neon podosta vremena držao na d.i.y. izdavaštvu objavivši od posljednjeg zvanično 'opipljivog' nosača zvuka "Nothing In The Sky" (2012) još dva izdanja - "Remakes" (2015) i EP "Discipline of Friendship" (2016), a onda ih je istovremeno u 'paketu' realizirao zajedno s ovim EP-ijem. Prvi, "Remakes" je u kolaboraciji s Houseworkom (Athanassios Vavaroutas), a riječ je mahom o ostacima uglavnom neobjavljenih zapisa s prvog albuma "Fading Away" nastalih u periodu 2007/8, dok je drugi "Discipline of Friendship" njihovo relativno friško ostvarenje snimljeno 2016. pod radnim imenom "Deep in the Coda" sa 4 kompozicije u kojima se nastavljaju njihovi uglavnom prepoznatljivi gabariti koji kombiniraju elektroniku, IDM, new wave i obilatu psihodeliju.



Daleko od toga da ta dva izdanja nisu zanimljiva, no kako su naknadno objavljena, a ja ih nisam uspio popratiti u dotičnim godinama jer između ostalog i nisam znao za njih, pozabaviti ću se samo s kurentnim EP-ijem koji je spram ranijih radova značajan iskorak ka živoj eksperimentalnoj seansi kakvu sam Nedić i nije toliko ispoljavao kada se promotri obzor na njegovu kompletnu karijeru. Do sada je naime prakticirao programirane ritmove koji su težili da nalikuju na ‚živi' bubanj, ali ovdje se taj tretman znatno promjenio: ritmovi djeluju kao da je u igri uistinu čovjek s palicama koji se, opet, nigdje ne navodi osim što na poleđini omotnice stoji da je sve snimljeno uživo na nepoznatoj lokaciji u Beogradu. Okey. Takva je prva skladba "Waiting for the sun" s vrlo mračnim epilogom koji opet odudara od one profinjene senzibilnosti sjajnog posljednjeg, već spomenutog albuma iz 2012. prosijavajući u samo 3 i pol minute psihodelični krautrock nafilan gitarskim noise pasažima i ženskim spoken-word intervencijama s programiranim libretom kao što su mnogo puta znali činiti Cabaret Voltaire kada Stephen Malinger nije bio u prvom planu već vještina sampliranja maestra Richard H. Kirka.



Naslovna "Later that night V.2" donosi drugačiju zvučnu sliku bez bubnjeva, ali s mnogo gitarske škripe i potmulo potisnutom horror atmosferom klavira dozivajući noviji pogled ka dark-wave/ gothic sceni s opet ženskim spoken-wordom, ali u vrlo šaputavom performansu niti malo ne nalikujući na bilo koji dosadašnji rad. Više bi se reklo da je tema kao cjelina odjek avangardista, modernista i ranih elektro-akustičara još tamo prije 2. Svjetskog rata (Éric Satie, Charles Ives, Arnold Schönberg, Igor Stravinski, John Cage…), dok je "Passing the trash" gotovo stilski nastavak uvodne teme samo što gitarske linije zamjenjuje oporo mračan zvuk klavijatura (organ/ orgulje) i mumljavo nerazgovjetan vokal, vjerojatno ženski, prodefiliran kroz efekte. Zadnja "Officially endangered" je u tehniciranju palicama gotovo na funkciji jazza, a teški odjek klavijatura, kao i kompletna cjelina svih nepunih 13 minuta EP-ija daleko više miriše na ogranak post-rocka poput 65daysofstatic što nimalo nije neki loš kompliment. Ili nedajBože, zakašnjelu refleksiju na sjajne avangardiste rocka, zanimljivo iz Sheffielda (isto kao i stari Cabaret Voltaire).

Jezgro glazbe vrlo dobro funkcionira kao odjek na raspadajuće društvo i slobodni individualni rakurs življenja u njemu; nema nikakvih pravila u ovoj glazbi i vjerojatnost je da ovim radom PNDC otvara jedno novo, eksperimentalnije poglavlje koje i ne mora biti striktno vezano uz njegova senzibilnija, rasplesana i bogato nakićena izdanja. U svakom slučaju, ovo je kreativno iznenađenje za one koji ga prate, a svakako i za one koji se ovom prilikom s njime susreću po prvi puta. Jest, daleko je teže prohodnije i mnogima možda i nerazumljivije jer nema ovdje onih finih 'pop' konotacija post-punka, šminkerski lociranih strasti na kurentnu indie-alternativnu rock audijenciju koja teži 'drugačijem' izričaju u electro/rock-pop inverzijama. Ovo je daleko drugačije i mnogo hrabrije što samom autoru otvara daleko mnogo više kanala za slobodni izraz u kojima ne mora tražiti dodvoravanje nečemu (čitaj: ničemu), već neograničene mogućnosti za fikcije koje stvara umjetnik svojim djelima.

Naslovi: 1.Waiting for the sun , 2.Later that night V.2, 3.Passing the trash, 4.Officially endangered

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/12/2017