Nakon dvogodišnje pauze i Nick Cave je uspio napraviti album. Trebalo je i njemu vremena da vidi i razmisli kuda će krenuti, a odlučio se na pravu alternativu koju je stvarao nekad sa The Birthday Party i prvom postavom The Bad Seeds. Već do sada je objavio s novom postavom Grinderman istoimeni album i dva singla - "Get it on" i "No pussy blues", a upravo je izašao i treći - "I don't need you set me free".

Vjerojatno je i samom Nicku dojadilo sve skrnavljenje nekadašnjih post-punk užitaka, pa je oko sebe okupio ekipu sačinjenu od samih provjerenih glazbenika (Warren Ellis, Martyn Casey i Jim Sclavunos) koji su uspjeli sastaviti jedan vrijede hvalan album. Uvodna "Get it on" (obrada Marc Bolana i T.Rex koju je napravio samo zbog vlastitog sina Luke) bez obzira na vjerodostojnost originala dovodi u sjećanje ludilo The Birthday Party, isto kao i iduća skladba "No pussy blues" s obiljem žestokih prelamanja gitara, distorzije i luđačkog ritma uz naravno originalne tekstove samog Cavea. Naredni period albuma donosi nekoliko laganih, ali veoma Einsturzende Neubautenovskih kompozicija - "Electric Alice" gdje govori o nabrušenom čovjeku "grindermanu", dok je "Chain of flowers" tipična Caveovska skladba za albume poput "Tender Prey" ili "Henry's Dreams". Naravno, Blixa mu je bio veoma dugi, dugi period za leđima, pa tako nije nikakvo čudo što se u muzičkom slijedu ovdje pronašla skladba "Decoration day" (lagana, ali veoma Neubautenovska). No, skladba "Love bomb" je pravi povratak u plesno new-wave ludilo koje je ovdje odličan sastav popratio s najjednostavnijim punk obrascem. Zna Cave odavno da se najjednostavnije stvari kriju u mnogo sakrivenih čimbenika... "Honey bee" je skladba zbog koje bi svaki moderni punker poželio ići na koncerte i požalio što svi ti neo-punk sastavi ne zvuče tako ludo uz zvuk jednostavnog sintesajzera, gitare, bubnjeva, basa i strašnog vokala Nick Cavea. Jednostavno, a odlično! Njegov uobičajeni monolog kojeg mora obavezno imati na svakom albumu nalazi se u skladbi "Man on the moon" (vrlo kratka), a nastavlja ga sa daleko značajnijim (možda njemu i ne toliko) u naslovu "Go tell the woman". "Vortex" je ponovno staro vraćanje na period The Bad Seeds s kojima se ipak ne može oprostiti, te se sa cijelokupnog stajališta cijele dosadašnje Caveove karijere može prepoznati sindrom koji prati i Neil Younga - odlične pjesme, savršeno napravljene, samo im je ono "nešto" trebalo do velike svjetske slave. Singl "I don't need you set me free" koji nije spomenut u recenziji je daleko najslabija točka cijelog albuma. Jer, ovdje se Cave pojavio u svojoj punoj varijanti i po običaju od njega se tražio "Where the wild roses grow", "The God son", "Do you love me", "The ship song", "Papa won't leave you Henry", "I have a dream, Joe"... Cave je sve to ispunio, samo njega treba pronaći kroz njegove bogate teksture. A komercijalna industrija je veoma škrta - za "Vortex" mu nitko neće ponudit singl ili video spot, kao ni za "Rise" i opet Cave ispada kao jedan od najvećih gubitnika r'n'r-a.
Veliki album Nick Cavea!

Favoriti s albuma: "Love bomb", "Get it on" (obje verzije), sjajna "No pussy blues", "Honey bee" i odlične laganice "Vortex" i "Rise".

Ocijena albuma - vrlo visoka - 9,5 (skoro 10)

Trebalo mi je nekoliko mjeseci da shvatim ovaj album i jako mi je "žmeko" kaj ga nisam stavil' u listu best albuma 2006 (Ma nema frke, Horvi, ionak je "legalno" album izašel ove godine. op-pedja). Cave će to oprostiti jer on ne pati od takvih trivijalnih bedastoća. Buenos Aires, New York, Tokyo, Dushanbe, Tashkent, Medina, Dar-Es-Salam, Bombay, ili pripizdine poput Zagreba ili Sarajeva, Bukurešta, Sofije i Kijeva koje ga konstantno žele dovući na koncerte on će sa svojom velikom snagom dobti (ili odbiti). Mislim da on smatra kako u zemlji gdje ne proda niti jedan nosač zvuka apsolutno ne treba nastupati.

Zamislite ga u Iraku.... Australijanac koji govori o svemu, a najmanje o politici. Govori o Bogu, preobraćenju i pozitivnom životu. Znam da ga i tamo slušaju i tumače njegove pjesme isto kao i mi na Balkanu (i u cijelom svijetu), te ga smatraju "pozitivcem" bez obzira na njegove "opake" stavove. On je moderni Isus Krist, Dalaj Lama, Muhamed, Konfucije, Krishna, Buda... on otvara "treće oko" ako ga pažljivo slušate. Nick Cave!

I k tome je najbolja varijanta r'n'r-a. On pravi svoje obrede, procese i načine kako će "služiti" svoju misiju. Već dugo vremena on to radi kroz "alternativu" bez obzira što je tako uspješan i to će bez ikakve institucije voditi do kraja života. (vjerojatno i Fugazi).
Veliko ti hvala Nick Cave, od srca Horvi!

horvi // 19/03/2007