Švedska dark goth četvorka nedavno je objavila svoj četvrti album koji nastavlja utabanim stazama svojih prethodnika. Iako se u njihovom zvuku nije skoro pa ništa promijenilo, postoji mogućnost da prelaskom na izdavačku kuću Nuclear Blast, postanu malo više vidljiviji, odnosno da za njih sazna nešto više ljudi. Zvučno i dalje nastavljaju u prostorima gdje su njihovi glavni idoli stali (Sisters of Mercy) ili još uvijek rade (Killing Joke).

The Dead Cry for no One, koja otvara album, nudi gitaru u najboljoj Killing Joke maniri, a tema smrti očito još nije presušila u stvaralaštvu glavnog textopisa benda, Alexa Svensona. S druge strane In Leash donosi mističnu atmosferu Bauhausa, da bi Magnetic što zbog atmosfere što zbog stihova "complete isolation" podsjetila na znate već koga. Isto tako Warm Like Blood, već samim naslovom prizvat će u memoriju već spomenutih londonskih gotičara.



Da ne bi došlo do pukog nabrajanja i citiranja uzora, pobrinule su se npr Flashing Pangs of Love ili Good Friday, ponajbolje pjesme na albumu, koje nude ono nešto što se moglo čuti na prva dva njihova albuma, a to su neke shoegazerske gitare, koje su se skoro u potpunosti izgubile na trećem albumu.

Album zatvara Mercury, lagana i jezivo atmosferična pjesma koja nudi uvid u raskoš Svensonovog vokala, a zajedno s gornje dvije pjesme i nekim pjesmama neobjavljenim na albumu (For the Wicked i Blood Beat), pokazuju smjer u kojem bi se TCS trebali dalje kretati, kako ne bi zauvijek upali u zamku vječnih imitatora.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 26/10/2017