Krajem prošle godine pojavio se najavni singl za novi, treći album švedskih Then Comes Silence. Spinning Faster nabrijana je gitaristička dark-goth pjesma s dobrim rifom. Natjerala me da s nestrpljenjem čekam još par mjeseci do pojave cijelog albuma.

Da podsjetim, Then Comes Silence je četvorka osnovana 2012. u Stockholmu s ciljem da svoju fascinaciju smrću i spiritualnošću podijeli sa svima nama. To im već par godina uspijeva, a evo i na trećem albumu textualno se najviše naslanjaju na to područje.

Otvaranje albuma je takvo da se samo poželjeti može. Strangers lupa u glavu i želudac, a svojim moćnim industrial zvukom tjera na gibanje. I to je vjerojatno i najveći odmak u zvuku u odnosu na prethodnike. Psihodelični zvučni zid iza kojeg se nazire melodija i vokal polako ustupa mjesto ritmu i mašini, zvuk se čisti, no ne do kraja, pa još uvijek slušamo zablurane melodije, koje bi u ovom slučaju trebale biti čišće. No, to toliko ne smeta, jer nastavak uz She Loves the Night vraća u sjećanje She's Lost Control Joy Divisiona, a A Living Soul Should Know ima vibru Sistersa s početka karijere.



No, iako se ovakve četiri pjesme na otvaranju albuma ne bi postidio baš nitko, najbolje tek dolazi. Feed the Beast vjerojatno je najčudnija pjesma koju su dosad napravili. Moglo bi se reći da ne spada u njihov opus, međutim, toliko se dobro uklopila u sredinu albuma, dala potreban odmor od bržih pjesama. Psihodelična tema na orguljama stvara stravičnu atmosferu, pa uvijek kad je slušam trudim se da oko mene bude svijetla, jer ne znam kako bi uz nju reagirao u mraku. Feed the Beast uz Death Rides spada u moje favorite s albuma.

Death Rides ima onaj pogođeni plesni ritam i refren za zborno pjevanje i kad zažmirim vidim se u creskom DG-u pred kraj osamdesetih gdje mi ju, pri stroboskopskom svijetlu, DJ servira između Stay With Me i This Corrosion.

No, tu magija prestaje. Death Rides je toliko jaka pjesma, da nepotreban instrumentalni intermezzo nazvan Wendy sasvim dobro dođe, da slušatelj dođe malo k sebi. s druge strane, ta ista Wendy, nije se uopće trebala naći na albumu, ili ako već jest, onda je trebala doći na samom početku kao intro, ili kao outro na kraju albuma. Tako da nisam siguran koliko, iako korektne pjesme, dvije posljednje na albumu imaju uopće smisla.

Mogli bi reći ništa novo od ovih šveđana. Fino i moderno zapakirani smrt i mrak naći će opet put do nostalgičara, ali i do nekih novih fanova.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 07/03/2015