Što ili tko je dRUMELODY? Iako je ovo vrlo jednostavno pitanje, čiji odgovor glasi Berin Tuzlić, vrlo je vjerojatno da niti to mnogima neće ponuditi nekakve konkretnije asocijacije. Prije svega treba reći da je Berin bubnjar, meni najpoznatiji iz sarajevske grupe Bezbeli Apstraklije, koja nas je prije dvije godine počastila svirkom na terapijskom rođendanu. Još tad mi je pričao o svojem elektronskom projektu dRUMELODY, totalno pomaknutom od glazbe Bezbelih. Ubrzo mi je poslao i neke snimke, koje su me uvjerile u njegove riječi.



Aero je njegov sedmi album, ali ovaj je poseban po tome što je netko u Hrvatskoj, u ovom slučaju Dancing Bear, pronašao sluha za njegovu objavu. Glazba kojom se Berin aka dRUMELODY poigrava najlakše se može svesti pod elektroniku, uz naglasak na plesnu glazbu. Ono što se meni, iako moram priznati da ova glazba nije nešto gdje sam totalno doma, na prvu sviđa, je što glazba, jednostavno rečeno, teče. I kao takva ne traži da se opterećujete naslovima pjesama, već vas uvlači u relaksirajuću zonu. Neke od pjesama ulaze u psihodeličnu elektroniku, ("Corporate Wolf"), u kojima autor kao da priziva Kraftwerkov "Autobahn". Iako je dRUMELODY puno rastrzaniji od Kraftwerkovog zvuka, minimalizam kojim vas Berin lupa definitivno ima sličnosti. Oni kojima su Kraftwerk bili glazbeno polazište u ekstremniji i alternativniji svijet elektronike, itekako će se svidjeti Berinov svijet dRUMELODYja.

Treba naglasiti da je autor pazio da glazba, koliko god da se igra s ritmovima i eksperimentima, ipak ne ode pretjerano na tamniju stranu, pa u određenim pjesmama, ("Brand Woman" je najbolji primjer), ubacuje relaksirajuću melodiju, da lagano omekša korijen pjesme. Ako moram birati pjesmu koja je kroz nekoliko slušanja ostavila najbolji dojam na mene, izbor pada na "Bad Sunshine", elektro punk komad, koji vas ne može držati na mjestu i jednostavno vas tjera na ples.

Iako se rijetko dogodi, ponekad vas određeni glazbeni komad u kojem i niste nešto doma, više nego ugodno iznenadi. Takva je situacija definitivno u ovom slučaju, gdje me je autor jednostavno prisilio da uživam u glazbi i nerijetko bilo kakva razmišljanja oko albuma stavim na stranu i slažem si glazbene puzzle u ritmu dRUMELODYja. A pohvala ide i vinilnom izdanju albuma, formatu koji ovoj glazbi daje dašak uzbudljivosti, kao i naslovnici albuma, ali za to odavno znam da je Bera veliki majstor. I da, zagrebačka promocija je sutra 07/03 u 19h u Vinylu, pa slobodno navratite. Ja ću biti sigurno tamo!

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 06/03/2017