Osmi album dRUMELODY i drugi pod okriljem Dancing Beara dolazi u dvije verzije. U jednoj, vinilnoj, ovaj album ima pet pjesama, dok u digitalnom izdanju (cd i internet) dolazi s devet pjesama. Inače, za one koji to još ne znaju, iza ovog zanimljivog imena stoji (u stvari najčešće sjedi) Berin Tuzlić, sarajevski multimedijski umjetnik koji je poznat i po radu s nekoliko sarajevskih bendova, a uz to je i svjetski nagrađivani animator i strip crtač. Te još štošta.

Trenutno je u zamahu s dRUMELODY, te, doslovno po cijelom svijetu promovira novi album i to kao live-act, pri čemu uz pomoć elektronike i raznih pomagala može proizvesti baš sve što se može čuti na albumu.

U odnosu na prethodni album "Aero", koji je bio baziran na ritmu bubnja s ubačenim elektro zvukovima, te pomalo rastrgan, na "Hyperboli" se više bazirao na ambijentalnu elektroniku, a zahvaljujući plug-in-u Voice Melodine, vokali koji se mogu čuti na albumu zvuče nevjerojatno živo i uvjerljivo. Kako mi je Berin sam nedavno rekao, tim plug-inom moguće je podestiti vokal da zvuči kao mix najboljih svjetski poznatih glasova, bilo ženskih bilo muških, što onda daje rezultat vrijedan divljenja, a nakon svega se postavlja pitanje da li uopće treba uživo pjevati, te da li uz ova sva pomagala netko pjeva uživo.



Ako ste upravo preslušali ovaj video iznad, onda znate o čemu pričam. Sve dok mi Berin nije to potvrdio, mislio sam da to pjeva "prava žena", jer je dosad imao takvih "živih" kolaboracija, no kako na omotu albuma nije bilo to spomenuto, počelo me kopkati.

Već slijedeća pjesma, Golden Vine, donosi i "drugi vokal", te chill out ozračje uz koji se lako mogu zamisliti na pješčanoj plaži u hladu borova... Pjesma koja zatvara A-stranu vinila, Take Money Baby, uz muški vokal nalik na Dieter Meierov, plesnim ritmom razbija opuštajuću atmosferu i tjera na ustajanje.

B strana donosi plesnu You and Me u kojoj se modulatorima poigrava ženskim vokalom, te triphopersku Impulse, što nam, kad sve zbrojimo donosi dosta podžanrova koji se, kao i na dosadašnjim radovima mogu generalno svrstati pod elektroniku, no u ovom slučaju bez izrazitog naglaska na bubanj.

Što se tiče nastavka, koji se može čuti na cd-u i digitalnim servisima, on nam donosi još četiri pjesme u nešto više od pola sata. Blood, sa ženskim vokalom radi neki nastavak na prethodni materijal, dok su ostale tri pjesme instrumentalna experimentalna elektronika. Planet je elektro igrarija, koja je možda "otpadnik" s "Aera" (ako ništa drugo, onda barem prema naslovu), London Islam koketira s etno zvukovima, a Groteska je dancefloor dizalica za rane jutarnje sate nekog festivalskog seta.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 21/06/2018