Budimo iskreni, koliko god mi međusobno ponavljali da je neka scena kvalitetna, dokazivali nekakvim kompilacijama da ima puno dobrih bendova i izvođača, to sve upravo ostaje samo među nama i prosječnog Hrvata to uopće neće zanimati ili će njegov interes trajati najdulje do klika na neki sljedeći portal gdje će se diviti guzici od Jennifer Lopez. Tako je to bilo sa "Bistro na rubu šume" seriji, tako je to bilo i s "Indie United", dvije kompilacije iz OSA Medie, nuz-projekta kojeg su pokrenuli članovi ovog sastava iz Labina. Iz nekog razloga ljudi nikako da skuže i da zavole. Neko je jednom rekao da ako želiš pozornost ljudi, prvo ih moraš udarati čekićem, samo što ni to u našem slučaju ne bi pomoglo jer mi svakako volimo onu vrstu "narodne" muzike uz koju si možemo lupati flaše od glavu. I što su onda The Orange Strips, naši indie pioniri, mogli tu napraviti nakon debi albuma "Follow LP" iz 2010? Ništa. Osim povući se u svojih šesnaest metara, baviti se stvarima kao što su spomenute "Indie United" kompilacije, opremiti vlastiti studio i raditi na novim pjesmama. Pa što bude, bude.

Prvi uvid u to kako bi mogao zvučati novi album dala je još 2011. objavljena pjesma "Suffocate In Love", pulpovski plesni komad s prostranim synth naslagama. Ali prvi utisak je bio pogrešan. Većina novog materijala je i dalje njihov karakteristični zvuk s puno lijepih pjesama. Lijepih u smislu fine melodioznosti i sanjivo krhkog Valdetovog vokala. Jeste, novost je da ovdje nešto više koriste synth, kao u malo prije spomenutoj, te "No Time To Be Cool" i kratkog instrumentala "Welcome To The Woods". Ali to je i dalje tipični indie s primjesama popa kao u "A Long Cold Year". Malo eksperimentiranja sa zvukovima džungle u početku od "Banks Abroad", koja u nastavku podsjeća na šablonski pop hitić nekakvog boy benda. The Orange Strips su se izgleda potrudili što više zvučati kao The Killers u njihovom posljednjem i propalom powerpop albumu "Battle Born". Jer kako drukčije objasniti pjesmu kao što je "History Of You" s patetičnim synth pasažama i himničnim ali prekjučerašnjim koralnim elementima? Svoje vječno koketiranje sa sladunjavim mainstreamom ponovno pokazuju i u polu-akustičnoj baladi "Lights Out" s atmosferičnim uplivima harmonike po uzoru na "Naked" iz prvijenca. Da nije ipak sve tako sivo svjedoče fina country balada "Space Between The Cities" i konačno najbolja "The Gift", izvrstan ritmični komad s razigranim i svježim gitarama. Da li iz želje da dopru do što više slušatelja ili što već, ali ovi Labinjani su sa svojim novim izdanjem zaslužili da se samo radi njih uvede nova stilska odrednica: mainstream indie. U cjelini gledano, "Deadlines" sa svojih jedanaest pjesama i četrdesetak minuta trajanja bi itekako imao svoju prođu kao lagano srednjostrujaško pa i komercijalno štivo, ali i ništa više od toga.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 29/01/2014