Hm, ne bih znao ništa osobito dešifrirati s ono malo informacija ovog oneman projekta iz Beograda po dvije njegove web stranice facebooka i bandcampa gdje se navodi da je studirao dramaturgiju na beogradskom Univerzitetu, te da je istovremeno objavio čak 3 albuma na 2 različite etikete: "Retro" i "Uvrnuto" (oba za Amadán Production, Singidunum) i ovaj koji mi je dostavljen za Slušaj najglasnije.
Pod opisom glazbe stoji 'alternative/ art-rock/ post-punk/ post-rock/ trip-hop' što u slučaju ovakvog projekta znači da je pristup analogno-digitalne naravi: programirani ritmovi, obilje elektronike, synthova i čiste svirke električne gitare, te vokali s tekstovima na srpskom jeziku (na druga dva albuma koristi i engleski). Pjevanje mu baš ne ide po sluhu, poprilično falša i ispada iz intonacija (bolje mu pristaje spoken-word s polumelodičnim arijama), ali mu je zato gitarska svirka puna solaža, improvizacija i slobodnih noise rola po nahođenju što se često i ne uklapa u elektronske podloge, ali šta sad... Tako je artist htio objedinivši tih nekoliko žanrova pod jednu zastavu rock strategije gdje je od svega još ponajbolji dio lirski izričaj sa zajedljivo ciničnim provokacijama na inteligentnoj osnovi s mnogo metafora i duhovitih zafrkancija poput urbanog retra sarajevske new-primitivs ergele.
"Teslin kalem"
'Kuckamo poruke-oporuke
Očiju zakucanih za monitore
Dok napolju ječe pijuci
Koji kopaju naše grobove
U tvrdoj, škrtoj zemlji
Bićemo nov arheološki sloj
A mi kuckamo i kuckamo
Mi smo cyber buntovni soj
I mi kuckamo, kuckamo
Obijaju vrata, mi to ne znamo
Još jedan dodir tastera
I podigli bi ustanak'
Sve to zvuči poput programiranog kritičkog pamfleta društvu, zajednici, sistemu, poremećenim ljudskim odnosima, emotivnim razmiricama, kojekakvim spletkama i inim, manje-više individualnim preokupacijama o tome kako u ovome balkanskom grotlu jada potenciranog s neprekidnim egoističnim nadmetanjima mnogo toga ne štima, ali se zato, ako ništa drugo, može jako dobro našegačiti i sakupiti dovoljno inspiracije za humoreske, a ponekad i sočnije štoseve. Neke pjesme imaju i industrial, te dubstep elemente ("Trka bogova", "Pohlepa", "Stari igrači", "Kaži Dino"), a jedan komad ulazi i u okvire folk motiva sa starogradskim šlihom ("Myfanwy").
Snimak je prilično neuravnotežen, škripav i traljav bez ikakve produkcije u sirovom obliku s nehajno naštelanim potenciometrima gdje svako malo probija neka piskutavo-brundava frekvencija vjerojatno nenamjerno izobličavajući izvornu ideju o čistim i pedantno uređenim aranžmanima i tonskim parametrima. No, kako uistinu ne znam ništa o ovome autoru, a možda je sve to baš upravo ovako i zamišljeno da bude prljavo i grubo, za početak upoznavanja s njegovim opusom ovaj 40-to minutni album zadovoljava kriterije suštog undergrounda s humoresknim pop šmekom.