Pete Loeffler je uoči prethodnog albuma "La Gárgola" (2014) između redaka nagovjestio mogući razlazak benda koji nikako da uspije u Europi, a i ugovor s Epicom im je istekao. Međutim s (ne)očekivanim uspjehom (USA no.3), vrhuncem karijere, priča se ipak nastavila, a i Epic je uskočio s novim produljenjem ugovora odgodivši barem za sada rasap ovog trojca zacementiranog u prepoznatljivom alter/nu-metal stilu katapultiranom na radio friendly privlačnost 'nit prežestoko, nit ljigavo prebanalno'.

S obnovljenim ugovorom ovaj osmi album po redu nastavlja tu njihovu klasičnu kompozitorsku metodu koja je, usporedi li se s najranijim vrhuncima "Wonder What's Next" (2002) ili "This Type of Thinking (Could Do Us In)" (2004) eksplodirala u znatno teži zvuk s naglaskom na riffove koji su u prednosti spram melodije. Djelomično i po zahtjevima publike, ostvaren je svojevrsni kompromis s elementima industriala koji ne bježi mnogo od sukladnih bendova poput Filter ili nekadašnjih radova Deftones, Tool, pa i RATM, ali se neosporno očitava da koliko god Loeffler pokušavao napraviti bijesnu i žestoku pjesmu, u ovome slučaju "Enemies" ufuranu gotovo do hardcore-punk galopa, izmiče mu dobar dio koreografije koju daleko bolje ostvaruje u umjerenim tempovima gdje ima potpunu kontrolu riffova i mnogih nadosnimljenih dionica uvijenih u škripava i distorzirana staccata. Problem mu je vrlo sličan Depeche Mode koji obrnuto proporcionalno nikad nisu uspjeli laganicu i baladu proturiti kao hit.



Najavni singl "Joyride (omen)" upravo pokazuje taj standard koji uključuje i cool-erski dizajnirane bas linije šogora mu Dean Bernardinija (a i pjesme "Last days" i završna "Shot from a cannon"), dok se primjerice "Warhol's showbiz" nazubljuje na zvučne simbole znane još od nepravedno zapostavljene "A new momentum" s albuma "Sci-Fi Crimes" (2009). Kako je na svakome albumu bilo i sitnih eksperimenata držeći se prije svega učestale intirgantnosti sinkopiranog riffa i tamno obojene atmosfere, ovdje kompozicija "River" iskače šizofreničnošću, nemirnim 'flamenco' gitarskim tretmanima i kompleksnijim aranžmanom, a "Young wicked" i uvodna "Door to door cannibals" wah-wah efektima, te konvertiranjem oldschool nu-metala u samljevenu drenažu industriala, 'kreni-stani' fraza i uočljivih čestica alternativnog metala križanog s post-grunge sferama stonera. Pete je s albuma na album sve uvjerljiviji i kao tekstopisac (ranije je znao imati banalnijih vijuganja) potegnuvši u turobne segmente 'sjevernog koridora', odnosno tamne strane suvremenog svijeta od sve učestalije depresije, tjeskobe i njihovih uzročnika - društveno-socijalnih i ekoloških problema, te se ovom prilikom obrušava i na manipulativno ispiranje mozga organiziranih religija što direktno utječe na nezdravu klimu u odnosima između ljudi otvarajući svojim tekstovima i dovoljno prostora za interpretacije i različita tumačenja. Kao uvijek po običaju, pronađe se i poneka The Cure-ovska gothic pjesma, ovaj put je to mirna i mračna "Punchline" bez distorziranih gitara u elektronskom industrial šmeku zujavo-prijetećeg syntha i umjerenog plesnog tempa s miomirisom The Young Gods i electro faze Paradise Lost, ali je teško očekivati da će ovakvi zvučni performansi biti novom odskočnom daskom za daljnji tijek kreativnog nastavka vješanjem distorzije i gitare o klin. Činilo se da je prethodni ""La Gárgola" bio vrhunac karijere pokupivši i ponajbolje ocjene kritike za oproštajni finale (samo ih jedino štreberi Roling Stonea odavno ne vole), no "The North Corridor" ga je ipak nadmašio kao kohezijska cijelina što funkcionira eterično-tematskim konceptom u kome je svaka pjesma važna karika. Dosljedno održava visoku razinu kakvoće, a ovo im je barem četvrti album s kojime proširuju vlastite horizonte i podižu visinu ljestvice, te nimalo ne zvuče dosadno. Pa kad je već tako, uistinu bi bilo šteta odustati od ovako uigrane mašine koja još uvijek ne bi trebala reći svoje oproštajno 'thank you and goodnight'. Chevrolet vozi dalje. Momentalno do USA no.8.

Naslovi: 1.Door to door cannibals, 2.Enemies, 3.Joyride (omen), 4.Rivers, 5.Last days, 6.Young wicked, 7.Warhol's showbiz, 8.Punchline, 9.Get burned, 10.Shot from a cannon

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 31/07/2016