Nakon duljeg vremena oglasio se i Ervin Vojić izdanjem za Slušaj najglasnije. U prošloj dekadi je vodio solo projekt Skipper (ima 3 albuma na Slušaj najglasnije), a kako je još 1995. upoznao Emira Hukića, Tuzlaka u Hackneyu, istočnom dijelu Londona, njih dvojica su formirali bend Huckney Dragons inspiriran nogometnom reprezentacijom BiH koja se naziva Zmajevi. Čak su napravili i jednu navijačku himnu koja je prošla veoma zapaženo, no sam je izjavio da nije baš najsigurniji hoće li bend u budućnosti nastaviti raditi pod ovim imenom.

Koliko mi se čini, Morel? je nastavak te priče jer bend čine upravo njih dvojica (navodno tu ima još nekoliko glazbenika koji su povremeni članovi), a "Repetitio est mater studiorum", po latinskoj izreci 'ponavljanje je majka znanja' (gramatički pravilno 'repetitio mater studiorum est') im dođe kao prvi album koji je na njihovoj bandcamp stranici kategoriziran pod alternative, rock, grunge, krautrock, math, post-metal, post-rock, space/stoner rock. U svemu tome ima mnogo poveznih segmenata, mada se najviše ističe dark/gothic karakter post-punka Joy Division i mračna atmosfera ranih Caveovih The Bad Seeds. Stilski je prilično ujednačeno, fino profilirano uglavnom iz retro aspekta kome je dodano i mnogo novijih stilskih osobina koje povezuju rock ranih 80-ih s grungeom i post-rock/metal atributima, a to konkretno znači dovoljno dugačke pjesme s gitarističkim radom koji ide u različitim kolažima od melodičnih uvoda, riffova, razvijanja kompleksnijih kompozicija s dijametralnim tempovima, vrlo rijetkim refrenima izbjegavajući 'pop' klišeje i obaveznim krešendima. Simetrija je utanačena djelomice zahvaljujući programiranim ritmovima koji ne dozvoljavaju odstupanja, no i u tom slučaju, muzika je na konto odličnih gitarskih međuigara šarena i vrlo bogata kompozitorskim kreacijama tako da niti jedna od ovih 8 pjesama ne liče jedna na drugu ili na ono štancanje komada po jednom te istom sistemu.

Album nose dva odlična instrumentala - uvodni melodični mračnjak "Hi infinite" u tromijem tempu potkrijepljen vijugavim harmonijama Yamaha rm1x klavijatura i drajverski dinamičan "Munchengladbach - C4L415" čije značenje ne bih mogao prokljuviti, a ima fino usklađene zvukove sintetičkih fanfara na koje su dozvoljene brojne gitarske improvizacije što pomalo uvlače i u surf/math-rock. Pjevane kompozicije su poredane u tri segmenta: 2 su na engleskom, 3 na hrvatsko-srpskom, a jedna je dovitljiva kombinacija engleskog i našeg ("Ljubavi"). Već u prvoj na hrvatskom, jednoj od najžešćih "5:42 am" izbija specifičan Ervinov vokal u tugaljivo-senzibilnom akcentu s natruhama stilizacije Ian Curtisa premda su mu boja i registri u tenoru, posebice kad zavriska, nadalje u laganici "Daleke ptice" s okusom post-metala nadebelo mijenja vokalizaciju iz polumelodičnog spoken-worda u krikove, a grungersko-stonerska "Oh yeah" osim sad već prepoznatljivog vokalnog stila donosi i drugačiji lirski pristup što je manje-više na ostalim temama ljubavno-emotivnih referenci, ovdje je općenita 'svijetska bol': 'još uvijek nas ima od krvi i dima/ u srcu je vatra, u glavi sve štima/ vremenom neki postaše meki/ vremenom mnogi, postaše strogi/ oh yeah'. "Azra", za koju bi se očekivalo da je na našem jeziku raspreda baladičnu priču na engleskom, dok je "Burning freely" grleni himničan gothic komad s refrenom koji dolazi na kraju pjesme i to samo u jednom izdanju, a odmah se ureže u pamćenje, ha! Zgodno sročena "Ljubavi" s gostujućim gitaristom Koletom pomalo nalikujući na Nick Cavea i refrenom 'oh, I love you, ljubavi' u potpunosti je senzualna balada što zatvara ovo impozantno i nepretenciozno djelo zanimljivog lirskog i glazbenog sadržaja propitkujući ne samo ljubavne emocije, već i individualne stavove i svjetonazore ne upućivajući na nikakve konkretne socio-političke, rasne, religijske, društvene i ine angažmane premda se iz prikrajka osjeća i taj element kroz sofisticirani prigušivač.

Jedina boljka materijala je tanka produkcija što je bend i naveo na bandcamp stranici da je miksan na normalnoj razini bez kompresije kako bi se poboljšali zvučni parametri koji na nekim playerima mogu funkcionirati tiše, pa i nerazgovjetnije. Eto tako, ja sam baš bio u prilici da album po prvi puta preslušavam na mp4 playeru kad sam išao na posao i ostao razočaran jer ama baš ništa nisam razumio vokalne role, no kad sam ga slušao na PC-iju, stvar je sasvim drugačija, fino prohodna i potpuno relevantna. Preporuča se slušati na standardnoj hi-fi opremi. Nitko neće ostati zakinut.

Naslovi: 1.Hi infinite (instr.), 2.5:42 am, 3.Azra, 4.Daleke ptice, 5.Oh yeah, 6.Burning freely, 7.Munchengladbach - C4L415 (instr.), 8.Ljubavi

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/06/2016