Dugo je se na njega čekalo. Skoro jedno čitavo desetljeće. Koliko fanovi ovog sastava, toliko vjerojatno i sami njegovi članovi. U samom jeku ovog, već na izmaku ljeta je konačno došao i taj dan. Album prvijenac s podužim nazivom "Repetitio est mater studiorum…orum" je bio vani. Deset pjesama koje su manje-više već poznate s brojnih nastupa, a neke su, točnije njih čak pet, bile prethodno već objavljene kao singlovi. Oni malo upućeniji su dakle dobro znali što ih očekuje. Nekome tko je mahom osvajao razne natječaje demo bendova i bio već regionalno koncertno aktivan, teško je još iznenaditi. Osim u negativnom smislu. No, sa svojim prvim albumom dečki i djevojke iz Nan deSKA?! su na dobrom putu da postanu vaš novi omiljeni reggae bend. Ako to već nisu.

Album koji mahom vraća i drži čvrsto ljetni feeling, bez da zvuči izlizano ili dosadno. Netko tko se dugi niz godina priprema da snimi svoj prvijenac načisto ne može napraviti promašaj. Čast izuzetcima. Deset dobro osmišljenih i izvrsno aranžiranih pjesama, čija je glavna pokretačka snaga odlična vokalna kvaliteta pjevača (i gitariste) Krešimira Mudrovića. Potpomognut u pravoj big band maniri backvokalisticama Ninom Goić i Paulinom Đapo. Pored pet stalnih članova na ostvarenju ovog albuma su sudjelovali, uz spomenute backvokalistice, još tri gostujuća glazbenika. Prije svega da bi pojačali puhačku i ritam sekciju. Konačni rezultat je bogati i puni zvuk, koji kombinira reggae kao osnovu sa ska i funkom. Gotovo sve pjesme imaju vrlo ritmične podloge, u kojima se smjenjuju razni tempi. Dok u nekima kao što je "Sasvim običan dan" prevladava ska, na drugima kao u "Volim te" to je tropski funk-rock. Ali većinom to je mješavina svih spomenutih žanrova, a u pjesmi kao što je "Peronospora" se nalazu i elementi Afrobeata. Dok završni dub-instrumental "Dubby dub" neodoljivo i sumnjivo podsjeća na Antenatov takozvani "sub-reggae". Kako god, Nan deSKA?! su ispunili skoro sve norme i napravili jedan stilski raznovrstan ali ipak koherentan uradak, koji može trajati puno dulje od samo jednog ljeta.

Druga činjenica koja im ide u prilog su duhoviti i nepretenciozni tekstovi pjesama. Radi se o sasvim običnoj lirici, koja govori o sasvim običnim stvarima u životu. O ljubavi, vezi i proživljenim događajima. Nan deSKA?! sasvim sigurno ne žele soliti ničiju pamet. Toga i onih koji to čine imamo svakako i previse. U centrima radnji ovih pjesama je običan čovjek s kojim se svi mogu poistovjetiti, a oni pažljiviji među slušateljima će svakako zamijetiti dosta ironije, sarkazma i aludiranja na neke druge stvari kao što je neuklapanje u okolinu ("Parking"). Kao i šaljiva "Bossa noga", u kojoj se poigravaju s nazivom brazilijanske bossa nova glazbe i njenim stilom. Sve to začinjeno s dosta pjevnih refrena i ogromnim užitkom muziciranja, čija energija izravno frca i na slušatelja. Ideja i koncept iza ovog albuma nije ništa novo, ali je sama njegova provedba na visokom nivou, što je najveći kapital ovog benda. Njegova sviračka, skladateljska i vokalna kvaliteta. Isto tako ide i velika zasluga Deep Forest studiju na izvrsnoj produkciji ovog albuma, s kojim su se Nan deSKA?! katapultirali u sami vrh hrvatskog reggaea, ali i onog regionalnog.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 27/09/2012