Clutch su jedan od onih bendova koji desetljećima izbacuju više-manje iste albume, a kojima nitko ne može odrediti žanr kojem zapravo pripadaju. Tako su se u devedesetima bavili sa stonerom i alternativnim metalom, na prijelazu stoljeća su otkrili jammanje da bi se na pretposljednjem albumu Earth Rocker orijentirali na klasičan hard-rock.



Ono što je uvijek ostalo isto su monstruozni rifovi i međuigra dvije gitare Neil-a Fallon-a i Tim-a Sult-a. Nikad nisu imali neki prepoznatljivi hit sa kojim bi ih šira publika mogla identificirati već su nudili isključivo iskreni pristup glazbi i polako gradili bazu fanova kroz neumoljivo koncertiranje i neodustajanje od početnih principa. Počinje se gotovo punkerski sa furioznom X-ray Visions sa jednom od onih rifova koji su već sto puta odsvirani, ali opet tako dobro zvuče. Tako se više manje nastavlja sve do kraja albuma i najduže Son of Virginia. Tu i tamo koja solažica, što na gitari, što na bubnjevima i gnjevan i promukli vokal Neil-a Fallon-a već desetljećima pale pa zašto bi se sad mjenjala dobitna formula. Sve pjesme su koncizne no nonsense rokerice od 3-4 minute, uobičajeno virtuozno i glasno odsvirane kao stvorene za headbanging i air guitar. Gotovo pa da više uopće nema jamanja i solaža koje su znale krasiti prijašnje albume. Rijetko tko više stvara ovako klasično dobre albume. Nije zgorega napomenuti kako su svi albumi benda pa tako i ovaj snimljeni uživo u studiju bez imalo nadosnimavanja i digitalnih efekata. Jedine pjesme koje malo odskaču su power blues A Quick Death in Texas, prekrasna Our Lady of Electric Light sa vjerojatno najljepšom melodijom odsviranom na gitari ove godine, dvostrukom solažom u sredini i uopće mračnom atmosferom kakve se ne bi posramili Jeffrey Lee Pierce ili Nick Cave, te već spomenuta sedmominutna Son of Virginia koja počinje kao nekakav tipičan Springsteenov narativ da bi se pretvorio u progresivnu zvijer punu izmjena ritmova i psihodeličnih prijelaza.

Clutch su se dotakli puno žanrova, ali rijetko kad su se okušali u progresivnoj formi, ovo je možda početak nove faze. Koliko god ovaj album bio nešto brži ili drugačiji, u nijansama naravno, od prijašnjih albuma, sve je to bazični hard-rock kojem su Clutch vjerni od početka karijere i iluzorno je očekivati da će se izričaj ikada mijenjati i zbog toga nije teško predvidjeti kako bi Clutch mogli biti sljednici takvih nepromijenjivih veličina kao što su AC/DC, Ramones ili Motorhead.

ocjena albuma [1-10]: 8

tomislav // 09/05/2016