Instrumentalni četverac iz Lillea sastavljen od dva saksofonista (alt - Adrien Douliez, tenor - Jean Baptiste Rubin), bubnjara (Frédéric L'homme) i bas gitariste (Maxime Petit) dio su nekih postava s BeCoq Records i Miles Davis Quinteta. Po riječima Creative Eclipse promotera podsjećaju na Godbucket i Seven That Spells bez psihodelije, no manjka im energije u pogledu snažno naglašene ritmike s obzirom da im se glazba okreće k eksperimentima i avangardnim jazz strujanjima. Uvodna i ujedno najsnažnija "La marche" svojim čvrstim noiserskim basom i odmjerenim marširajućim taktom bubnja s kreštavim saksofonima otprve će asocirati na prva dva albuma slovenske Miladojke Youneed, međutim, ostatak materijala odlazi u sasvim druge sfere gdje su puhači u glavnoj ulozi. Obojica imaju različite tehnike koje nisu samo prilagodljive jazz teritoriju. Pretendiraju podjednako i minimalističke strategije poput dugotrajnih repetativnih pasaža Philip Glassa pri čemu se ističe odlična snaga iz pluća zadržavajući neke melodijske i harmonijske dionice vrlo dugo do iznemoglosti kad ti se naprosto od tolikog ispuhivanja jednostavno zavrti u glavi ("More friends"), pa kompleksni zahvati s izvitoperenim rezovima ("Sugar Od"), ponešto folk motiva nalik na arhaičniji senzibilitet klezmera i skronka u avant-prog aranžmanu ("Columbine's twin") i atmosferične seanse u kojima je ritam sekcija tek samo neizbježni sudionik ostavljajući dojam da bi većina od ovih 35 minuta albuma mogli i bez njih ("Bain atlas").

Kao dopuna o saznanju o novijoj nu-jazz sceni dobro dođe ovaj "Kindergarten", no kao što i samo ime govori, ništa dalje i ozbiljnije od dječjeg vrtića.

Naslovi: 1.La marche, 2.More friends, 3.Sugar Od, 4.Columbine's twin, 5.Bain atlas

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 15/03/2016