Prema definiciji "suita je višestavačna instrumentalna kompozicija od najmanje 3 stavka, do uglavnom 7 ili 8 stavaka. Postoje slučajevi i s mnogo više stavaka. Stavci uglavnom predstavljaju manje glazbene oblike. Unutarnja glazbena povezanost stavaka suite nije tako čvrsta kao kod sonate ili koncerta."

Barokna suita se pojavila prva u 17. i 18. stoljeću, nakon toga došle su i moderne suite. Očito su se pojavile i najmodernije. Obično se taj pojam povezivao s klasičnom glazbom. Koliko se klasična glazba inkorporirala u modernu pop/rock glazbu ili obrnuto, upravo pokazuje i ovaj primjer. "Suite for a Young Girl" započinje s klasičnom temom na akustičnoj gitari, koja se uz kapanje vode pretvara u moderni trip hop, da bi se opet uz kapanje vode vratilo na akustičnu gitaru, no ovaj puta uz pjevanje Cæcilie Trier.

Inače, Cæcilie Trier je danska kompozitorica i čelistica, koja povremeno i zapjeva, a naziv CTM skraćenica je njenih inicijala uz dodano "Musik". Ovo joj je drugo izdanje, a ovdje kao i na prvom objavljenom djelu, kombinira dijelove klasične i moderne glazbe sa stvarnim zvukovima iz okoline.

"Suita" se nastavlja uz Cézanne, vjerojatno "najnormalniju" pjesmu na izdanju s, ponovo, triphop podlogom nadograđenim gudačima i klavirom i naratorskim vokalom provučenim kroz neki modulator. Ostatak ove "Suite" kombinacija je svega što smo čuli u prve tri pjesme, samo što je vokal svaki puta provučen kroz neki drugi uređaj, pa se dobiva dojam različitosti.

Prepunost zvukova na ovom izdanju zahtijeva potpunu pažnju, kako bi se moglo u doživjeti što je autorica htjela dočarati. No, to će vjerojatno svaki slušatelj doživjeti na svoj način.



Danski muzičar Troels Abrahamsen nije nepoznata faca na skandinavskoj sceni, no šire od toga, gotovo nikada nije prošao. Svirao je po raznim bendovima, objavljivao i solo, a pod nazivom EXEC, ovo mu je prvi pokušaj proboja na internacionalno tržište. Na ovom albumu napisao je, odsvirao i otpjevao sve pjesme, no produkciju je podijelio s, također, danskim producentom Mikkel Boldingom. Već prvim singlom, The Explanatory Gap, koji je prethodio albumu, dao je naslutiti o čemu će se ovdje raditi i što će okupirati potencijalne slušatelje. Naime, ovih četrnaest pjesama na albumu snimljene su uz klavir i vokal. Da sam pročitao pres materijale prije slušanja cd-a, vjerojatno ne bi ni krenuo slušati ovaj album. Ovako sam ga ipak preslušao. Mogu reći da, koliko god nije nešto što bi slušao svakidan, vozeći se pitoresknim ličkim krajolikom, specifičan i zanimljiv vokal, nešto nalik na Antony Hegartyev, uz klavirsku pratnju fino je "sjeo". Pitanje je jedino da li ću još kojiputa posegnuti za njim. Vjerojatno ne, ali siguran sam da ima ljudi kojima će se ova kombinacija dopasti.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 18/02/2016