Iako nema neku veliku i dugačku glazbenu povijest, naime, prvi album snimio je tek 2008. godine, José James se vrlo brzo ubacio u sam vrh jazz glazbe. O tome dovoljno govore njegovi albumi koje je snimio za velike diskografske kuće; 2010. godine snimio je album za diskografsku kuću Verve, a od 2013. snima neprestano za jednako prestižnu svjetsku jazz kuću, Blue Note.

Za suradnju na novom albumu uspio je dobiti i vrhunske muzičare, koji su se dokazali u svirci s najvećima. Klavir i klavijature svira Jason Moran, koji je napravio duo album s Charlesom Lloydom 2013. godine, za možda još i veću diskografsku kuću, ECM. Uz Morana, tu su još dvije velike njuške, Eric Harland na bubnjevima (dovoljno je reći da je također surađivao sa Charlesom Lloydom, a uz njega i s Joshuom Redmanom i McCoyom Taynerom). Njih trojica rođeni su u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a jedini koji se ne uklapa u taj klub rođenih '70-ih je kontrabasist John Patitucci ('59. godište), koji, između ostalog, svira s najvećim živućim tenor saksofonistom, Wayneom Shorterom. John Patitucci svirao je s plejadom najvećih jazz glazbenika, a društvo su mu radili i pop glazbenici: Bon Jovi, Queen Latifah i Everything but the Girl.

Zbog načina na koji José James kroz cijeli album nosi glazbu gospođe Holiday, vidi se smisao njegovih riječi da je ona njegova glazbena majka. Emocija koju postiže u glazbenoj interpretaciji ima iskrenost kojom uspijeva pomiriti prošlost s velikom dozom suvremenosti. U nekim pjesmama, a najbolji primjer je "What a Little Moonlight Can Do", trio odlazi u slobodnije vode, dok James suvereno vlada glavnim vokalom, želeći nam izgraditi most kao spoj između dvije različite strane jazza. Iako osobno više naginjem slobodnijoj formi jazz glazbe, nerijetko se zna dogoditi da se dokopam albuma u kojem glazba dobije emociju koja nema dodirnih točaka niti s jednim stilom, već cijela priča odlazi u spiritualno emotivnom smjeru. Iako je ovo primarno jazz album, u njemu ima prisutnosti bluesa i gospela. To ga čini još potentnijim, a možda će, zahvaljujući tim adittivima, jazz glazbu otvoriti i onima koji malo teže nalaze svoje prste u toj glazbi.

Ako ste doma s imenima velikih današnjih jazz interpretatora, kao što su Gregory Porter ili Kurt Elling, teško da ćete odoljeti šarmu Joséa Jamesa. Usporediti ovaj album moguće je i s velikim (čitaj: poznatim) ženskim jazz vokalisticama poput Diane Krall ili Patricie Barber. Ono što José ima je apsolutna sloboda i lakoća interpretacije velikana kao što su Nat King Cole ili Frank Sinatra, a u isto vrijeme ima suvremen ton i bendovsku pozadinu, koja će biti jednako moćna i pri slušanju albuma za dvadeset ili više godina.

Ako ćete tražiti idealan album za smirenje nakon napornog radnog dana ili vam treba uvertira prije spavanja, pustite si Yesterday I Had The Bluse: The Music of Billie Holiday. Garantiram da ćete dobiti potreban mir, kojim ćete utonuti u čarobnu Joséovu interpretaciju jedne od najvećih jazz diva, Billie Holiday.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 15/10/2015