Posve je nepoznato iz kojeg je razloga Matej sakrivao ovaj kratki rad (samo 20 minuta) od javnosti s obzirom da je snimljen još tokom ljeta 2013., taman kad se zakuhtavao njegov hiperaktivni kreativni proces. Možda je i zaboravio na njega od silnih albuma i književnih djela...

Uglavnom, snimljen je u studiju Pticaa u Celju s gitaristom Goranom Radičom koji zajedno s njime potpisuje i dio glazbe, a mora se primijetiti i nešto virtuozniji komad improvizacija koje sadržajno bogate ionako u principu linearne legato forme. Upravo zbog toga se ovaj EP nakratko odvaja od kolekcije standardnih Matejevih akustičnih ostvarenja; ima nekih finih staccato dionica po kojima se s Marsa čuje da su nečiji drugi prsti prebirali po žicama osvježavajući katalog suhoparnih pjesama koje je više uopće teško razlikovati. Naravno, Matejevi su svi kompletni stihovi i vokali, ovaj puta tematski blago angažirani kroz hippy koloplet 'cvijeća i rata', odnosno ciklama i agitatora navodeći tvrdokorne lopove ("Prekaljeni tat"), državne neprijatelje i krvnike ("Obsodba desetega brata"), romantično podsjećajući na neke idealne imaginarne heroje ("Zbogom, komandant Mark!", "Merkur") i osvrnuvši se na nedavno prohujale događaje i demonstracije širom dežele ("Svoboda, Resnica, Pogum").

Da nema Radičevog staccato angažmana ovo bi bio još jedan u dugačkom nizu 'dylanesque' ostvarenja, no samo zahvaljujući tome ostati će prepoznat kao malčice nešto drugačije Matejevo izdanje. Neznatan, ali sitan pomak.

Naslovi: 1.Prekaljeni tat, 2.Obsodba desetega brata, 3.Zbogom, komandant Mark!, 4.Svoboda, Resnica, Pogum, 5.Merkur, 6.Za nohte

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/05/2015