home > mjuzik > International Blue

kontakt | search |

STEPHEN EMMER: International Blue (Electric Fairytale, 2015)

Glenn Gregory, Midge Ure i Liam McKahey pjevači su bivših grupa Heaven 17, Ultravox i Coustau. Sigurno ste čuli njihove velike ili malo manje hitove kao što su Temptation, Vienna ili The Last Good Day Of The Year. Za potrebe svojeg novog albuma zaposlio ih je nizozemski kompozitor i muzičar Stephen Emmer da bi dobio jedan fino uglancan i dotjeran album.

Inače Stephen je dosad objavio nekoliko albuma, s ne baš velikim uspjehom, no ostao je zapažen pokušaj iz 2008. pod nazivom Recitement, gdje su na njegovu simfoničnu muziku nasnimljeni "spoken word" vokali Lou Reeda, Allen Ginsberga, Richard Burtona, Sylvie Kristel i drugih. I tada, kao i sada producent albuma je bio legendarni Tony Visconti (David Bowie, T. Rex, Iggy Pop).

Emmerova muzika bogato je orkestrirana i aranžirana, dramatična glazba, koja kao da je izašla iz nekog davnog filma o Jamesu bondu, pa me tako i početna, Let the Silence hold You, podsjetila na naslovnu pjesmu filma The World is Not Enough. Ovdje umjesto gitara dominiraju duhači i gudači, te masivne klavirske dionice, a na um još padaju i velikani kao što su Scott Walker i Burt Bacharach, pa tko voli nek čuje.

Trojac koji je zauzeo mjesto glavnih vokala, iskazao se u izvrsnom svjetlu. Pogotovo tu mislim na Liama McKaheya, kojem je ovakva muzika i najbliža još od Cousteau dana. I baš me razveselilo da sam u mogućnosti čuti Liama ponovno u pogonu, nakon što je raspustio matični bend i iz Engleske se odselio u Australiju. U nekim trenucima volio bih da je on otpjevao i neke druge pjesme, a ne samo fenomenalnu Blown Away, te Song For A Deserted Wife i Mama's Mad, no on je ipak odradio najveći dio pjevanog dijela albuma.

Malo me iznenadio Midge Ure, za kojeg imam dojam da ga je glas pomalo napustio, barem onakav kakvog ga se sjećamo iz hitova kao što su spoemuta Vienna ili Hymn. No, on je bio zadužen samo za jednu pjesmu, Taking Back My Time, i tu se dostojno prezentirao, iako da nisam pročitao da to on pjeva, vjerojatno ga ne bi sam prepoznao.



Drugi po redu, najveći teret na ovom albumu preuzeo je pjevač Glenn Gregory, koji me pak ugodno iznenadio. Poznavajući ga po pjesmama opusa Heaven 17, koje su bile mnogo drugačije od ponuđenog ovdje, mogu samo ustvrditi da je dostojno ostario. Pogotovo u, spomenutoj, Let the Silence Hold You, koja ledi krv u žilama. Slično je i s Untouchable.

Četvrti pjevač na ovom albumu je basista grupe Half Man Half Biscuit, Neil Crossley, kojem je ovo, iako je odrađivao zahtjevne vokalne dionice i u matičnom bendu, ipak prvijenac što se tiče glavnog vokala.

Na proširenom izdanju ovog albuma, nalazi se još tri instrumentala nekih od pjesama s albuma, te verzija pjesme Sleep for England, koju je ovdje otpjevao Julian Lennon, i napravio bolji posao od Crossleya. Ovo je ujedno i božićna verzija te pjesme s podnaslovom "X-mass version", a na tragu je klasika Johna Lennona Happy Xmas (War is Over).

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 25/05/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Brand On The Run (Our Brand Could Be Yr Life)

BODEGA: Brand On The Run (Our Brand Could Be Yr Life) (2024)

| 13/02/2025 | horvi |

>> opširnije


cover: Ashen Womb

PHRENELITH: Ashen Womb (2025)

| 13/02/2025 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Diorama Mirage

MEDIA STRES: Diorama Mirage (2025)

| 11/02/2025 | horvi |

>> opširnije


cover: Rituals for a Broken World

THE UNDONE: Rituals for a Broken World (2025)

| 10/02/2025 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Wetweather Trail

WETWEATHER TRAIL: Wetweather Trail (2025)

| 08/02/2025 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: International Blue

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*