Zagrebačka skupina F5 svoje korijene vuče iz grupe Fali V, te ako zbrajamo zajedničke godine djelovavanja obje grupe, na sceni su oko dvadeset godina. Prošle godine sam ih imao prilike gledati u finalu HR demo kluba, te sam napisao: "Sviračka kvaliteta cijele grupe bila je na visokom nivou, a vjerujem da će u budućnosti još biti govora o ovoj grupi". Od tada je prošlo skoro godinu dana u kojoj su snimili svoj debut album OrganiK. Grupu po funkciji čine; glavni vokal - Nikolina Kovačević, klavijature, vokal - Robert Napholz, gitara - Mirko Kolovrat, bubnjevi - Filip Hrelja i bas - Jakov Kolega. Sve ono što je krasilo njihov tadašnji nastup uživo prisutno je i na ovom albumu. Najveći dio pjesama otpjevan je na vrlo dobrom engleskom, a iznimka (koje potvrđuju pravilo) je pjesma "Medo" na kojoj se kombinira španjolski i hrvatski. Kad bih tražio nekakvu osobnu odrednicu kojom bih opisao zvuk koji njeguje F5, u usporedbi bih koristio grupu Morcheeba i prerano preminulu sjajnu vokalisticu Amy Winehouse, čiji utjecaj se posebno čuje u načinu interpretacije glavne vokalistice Nikoline Kovačević. Ono u čemu se F5 razlikuju od spomenutih je čvršći zvuk s velikim uplivom distorziranih gitara i puno veća eksplozivnost pjesama.



U album su F5 ušli čvrsto i već kroz početne taktove pokazuju neupitnu sviračku kvalitetu. OrganiK je snimljen uživo u studiju i kroz kompletan album F5 su uspjeli pogoditi energiju svojih živih nastupa. Ono što se posebno ističe je uživanje muzičara u jammingu, pa se cijeli album doimlje kao proba. Organik je u osnovi funk ploča koja je koliko i funk, toliko i sve ostalo. "Time" otvara album, a vodeći instrument je bubanj uz elektronsku pozadinu koja naginje hip-hopu. "Hugs & kisses", možda i najžešća pjesma na albumu, ima etno elemenata u glavnom vokalu. "Conclusion" ima dub reggae atmosferu s daškom psihodelije i distorziranim gitarama s jammingom u pozadini. Iako traje nešto sitno preko šest minuta, dobro posloženom strukturom ne upada u monotoniju. Završna "P.M." nakon većeg laganijeg psihodeličnijeg dijela bježi u tvrđe vode gdje na momente koketira sa stoner rockom. To je pjesma koja me na prvu najviše impresionirala, a kroz nju je grupa postigla jedan drugačiji feeling koji najviše zbog laganije uvodne cjeline nije toliko prisutan kroz ostatak albuma.

Osim kvalitetne svirke, produkcija albuma podjednako je zaslužna za kvalitetu albuma. Sjajan posao tu je napravio klavijaturist grupe Robert Napholz. Sve to zajedno zamotano daje energiju kojom grupa ima što za pokazati van granica Hrvatske. To im itekako želim, jer tekstovi na engleskom jeziku kroz glazbu F5 će se puno teže primiti za naše tvrdo tlo. I zato žalim što OrganiK nema svoj pandan na hrvatskom jeziku.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 21/04/2015