Dvanaesti studijski album Manic Street Preachersa, objavljen samo devet mjeseci nakon "Rewind the Film" inspiriran je Europom i događajima koji su im se događali tijekom turneja po zemljama Europe.

Kad ti album jednog od omiljenijih bendova započinje sa stihom "We'll come back one day / We never really went away / One day we will return / No matter how it hurts / And it hurts" možeš se jedino prepustiti slušanju i priznati sebi i njima da i nakon skoro trideset godina sviranja i pisanja pjesama još uvijek mogu napisati savršenu pop pjesmu. Možda Futurology, koja otvara album, nije njihova najbolja pjesma, ali zauzet će svoje mjesto na "top-nešto" njihovih fanova, a vjerojatno će uskoro biti bitan faktor u kreiranju koncertnih setlista.

Druga pjesma Walk Me To the Bridge, posvećena je doživljaju kojeg je Nicky osjetio na mostu Oresund, koji spaja Dansku i Švedsku, a ne Richeyu, kao što su to mnogi pomislili na prvu čuvši pjesmu i stihove... "So long my fatal friend I don't mean this to end I re-imagine the steps you took Still blinded by your intellect Walk me to the bridge"



Nakon sjevera Europe selimo se u Njemačku s Europa geht durch Mich, koja neodoljivo podsjeća na Train od Goldfrapp, a u njoj im je pomogla njemačka glumica Nina Hoss. Naravno, po običaju na albumu su imali preko nekoliko gostiju. Cian Ciarán (klavijaturista iz Super Furry Animals) pomogao im je u The Next Jet to Leave Moscow, Georgia Ruth (velška pjevačica i harpistica) u baladi Divine Youth, te Green Gartside (frontmen benda Scritti Politti) u jednoj od najboljih pjesama Between the Clock and the Bed.

Ipak, najviše su fascinirani ostali Rusijom. U već spomenutoj The Next Jet to Leave Moscow, referenciraju se i na sebe "So you played in Cuba did you like it brother? I bet you felt proud you silly little fucker", dok su ostale dvije "ruskog porijekla" izvrsni instrumentali.

Prvi, Dreaming a City (Hughesovka), nazvan je po ukrajinskom gradu Donetsku, kojeg je osnovao velški biznismen John Hughes i na tragu je nekih oldfieldovskih gitarističkih majstorija. Drugi, Mayakovsky, futiristički je prikaz i posveta ruskom futurističkom pjesniku Vladimiru Mayakovskom.

I da se vratim na početak i ustvrdim da MSP još uvijek mogu iznenaditi, većim dijelom ugodno. O neugodnim iznenađenjima neću ni pisati. A neću ih ni slušati.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 16/07/2014

PS: Slušati: Futurology, Between the Clock and the Bed, Divine Youth